ONI SU JAKI KOLIKO SMO MI TIHI
Zanimljivo je da, kako jača, organizaciono i programski,
antifašistički pokret u Bosni i Hercegovini, gotovo istom progresijom rastu i
napadi, omalovažavanja i osporavanja, te različiti oblici ataka na kompoletno
antifašističko naslijeđe i revidiranje historije i historijskih činjenica.
Ciljevi su vrlo jasni. Mnogi ih više i ne kriju, a sve po tim planovima trebalo
bi rezultirati nestankom Bosne i Hercegovine u njenim historijskim granicama.
Da bi ova teza bila do kraja razumljiva iznijeću nekoliko primjera, ali i
stavova Saveza antifašista i boraca NOR-a u BiH, kao krovnog saveza
antifašističkog pokreta Bosne i Hercegovine, o sve bezobzirnijem osporavanju antifašizma
koji baštine narodi Bosne i Hercegovine.
Vratimo se unazad nekoliko mjeseci. Dana 12. novembra 2023. godine
na svom tviter nalogu Milorad Dodik, predsjednuk Republike Srpske, a zapravo
vojvoda u pokušaju, predsjednik sa ukradenim mandatom, uistinu uplašeni,
zbunjeni, narcisoidni čovjek primitivnog ponašanja, o čemu svjedoči njegova,
kako neverbalna, tako i verbalna komunikacija, zapisao je sljedeći stav:
„BiH nema „dan državnosti“ jer ne postoji nijedna odluka daytonskih
institucija kojom je to utvrđeno. Izmišljeno u glavama muslimanskih političara.
Postoje laži o tome, kao što je lažna BiH. To što BiH slavi, izmišljeno je u glavama
muslimanskih političara koji samouvjereno, što je svojstveno njima, na lažima
pokušavaju izgraditi priču o obilježavanju komunističkog događaja iz Drugog
svjetskog rata u Mrkonjić Gradu kao „dan državnosti“. U tom periodu većina
muslimana bila je u ustaškoj vojsci i u Handžar diviziji, dok je većina Srba
bila na strani partizana boreći se protiv nacista i ustaša, gdje su bili
muslimani iz BiH.
Čovjek se mora upitati – šta slavite?
Zato živite u vlastitim lažima. U tom periodu, na tom događaju u
Mrkonjić Gradu muslimani nisu ni bili jer su bili na strani nacista. Taj
događaj na koji se danas pozivate organizovali su zabludni Srbi, komunisti, i
tad tamo nije bilo muslimana – Bošnjaka.
Zašto obilježavate ZAVNOBiH, a ne AVNOJ? To što BiH slavi
izmišljeno je u glavama muslimanskih političara, koji samoubjeđeno, što je
svojstveno njima, na lažima pokušavaju... Kako je moguće da prvi slavite, a
drugi negirate. Prestanite već jednom lagati, prvo sebe, a onda i druge. Lažete
i kad se pozivate na Aliju Izetbegovića koji je 1991. godine odbacio isti taj
ZAVNOBiH i prvi je formirao nacionalnu muslimansku stranku da bi napravio
muslimansku BiH, onakvu o kakvoj je pisao u Islamskoj deklaraciji. Tu nećete
naći da piše o ZAVNOBiH. Zar stvarno mislite da tu vašu zabludu i propagandu
možete isporučiti kao trik i da on uspije? Vidim da mislite da vam to uspijeva.
Alija je bio pripadnik Handžar divizije i zašto kad Bošnjaci spominju ZAVNOBiH,
ne spominju i da je Alija Izetbegović bio pripadnik „Mladih muslimana“ za koje
neki smatraju da je teroristička organizacija, te da je bio pripadnik Handžar
divizije, koja je bila pod direktnom Hitlerovom komandom. Toga svega nema u
ZAVNOBiH ili ja to nisam našao da pročitam. Šta onda slavite, ljudi?
Jedini odgovor je da slavite srpsko zabludno okupljanje u Mrkonjić
Gradu. Nijednom odlukom u deytonskoj BiH nije utvrđeno da se obilježava „dan
državnosti“, jer on ne postoji, što znači da ne postoji BiH koja ima „dan
državnosti“. Istoričar Bećirović je zabludni sin svoje fantazmagorije. Onako
rumen u licu, šepuri se i prodaje vlastitom narodu narativ za koji zna da je
laž. I ko vam može pomoći? I opet priča da, eto, brani BiH. U stvari brani
svoju zabludu o BiH. Niko mu ne brani da ostane da živi u toj svojoj zabludi.“
U pravilu na nemušte, zapjenjene i pune mržnje, a prečesto i
nebulozne zapise i izjave ovakvih osoba ne treba reagovati. Ignorisanje je
jedini lijek, jer to ih ostavlja da se guše u vlastitoj septičkoj jami, gdje po
onome što pišu i izjavljuju uglavnom i spadaju.
No, ovaj put je situacija drugačija. Skrojio je on zakon o kleveti
kojim želi ušutkati sve neistomišljenike na parčetu zemlje koju je oteo
građanima i vlada kao kakav srednjevjekovni despot. E pa ovo je sad zgodna
prilika da sam okusi slovo zakona koji je poslušnicima izdiktirao.
Neću i nema potrebe iznositi kontraargumente na klevete iznesene u
citiranom tvitu.
Jedini odgovor je tužba odgovarajućem tužilaštvu u Banja Luci
protiv njega, zbog iznesenih kleveta, a po njegovom zakonu.
Nemam pravo ovo prešutjeti zbog Avde Hume, Hasana Brkića, Sulejmana Filipovića, Skendera Kulenovića, Šefketa
Maglajlića, Husnije Kurta, Osmana
Karabegovića, Ismeta Bektaševića, Hamdije Čemerlića, Sulejmana Filipovića, Abdulaha Kunosića, Hadži-Mehmeda Mujkića, Pašage Mandžića i Muhameda
Sudžuke.
Oni bijahu ključni ljudi, među ostalima,
na Prvom zasjedanju ZAVNOBiH-a. On kaže da nisu bili u Mrkonjić Gradu.
Podugačak je spisak i vijećnika, njihovih sunarodnjaka, koji se tog 25.
novembra 1943. godine probiše do slobodne teritorije kako bi učestvovali u radu
ovog ratnog parlamenta Bosne i Hercegovine.
Nemam pravo prešutjeti navedene klevete
ni zbog Mahmuta Bušatlije, Fadila Jahića Španca, Hasana Zahirovića Lace, Adema
Buća, Vahide Maglajlić, Šefketa Maglajlića, Omera Maslića, Huse Merdžića,
Ahmeta Pintula, Rifata Frenje, Esada Midžića, dr Safeta Mujića, Mustafe
Dovadžije, Šefika Obada i desetine i desetine drugih koji svojim junaštvom
postadoše narodni heroji Jugoslavije.
Ne smijemo i ne možemo prešutjeti ni
zbog Džemala Bijedića, Envera Ćemalovića, Džemila Šarca, Nurije Pozderca,
Hamdije Omanovića, Omera Mrgana i drugih koji u narodno-oslobodilačkoj borbi
dadoše nemjerljiv doprinos u borbi za slobodu jugoslovenskih naroda.
Na kraju ne smijem šutjeti na ovakve
uvrede ni zbog mog oca Selima, časnog čovjeka, partizana, koji je od Stoca
dotabanao do Trsta, vjerujući u ideju slobode i jednakosti među ljudima.
Mi zato trebamo podnijeti tužbu za
klevetu protiv osobe, kojoj ne želim ni ime pomenuti, jer smo oklevetani, samo
zbog mržnje prema našoj nacionalnoj pripadnosti.
Neka to bude hiljadu, deset hiljada,
dvije stotine hiljada, milion tužbi...
Učinimo to i vjerujte rezultat će biti
fantastičan. Svaki put kada je dobio ozbiljan odgovor prepao se kao miš i još
nervoznije reagovao, a tada se ogolio do srži.
Ili se povlačio, što ga karakteriše kao
ozbiljnu kukavicu. Pojedinačno on ne smije ni sakim na megdan. Verbalni,
naravno. Jak je samo kad se krije iza naroda, iza institucija, iza mase. Tužbe
su prilika da ga ogolimo i izvučemo na čistinu gdje neće biti mase, a presude
će donositi njegove institucije, koje jedva čekaju da neko nešto ovakvo
poreduzme.
Učinimo to i tucimo ga njegovim
„oružjem“. Dao nam je zakon kao savršeno sredstvo obračuna sa njegovim
primitivizmom i bahatošću, odnosno njim samim.
Upotrijebimo taj alat elegantno i
gospodski i sačekajmo kako će reagovati njegovo pravosuđe. Šta god bude,
postoji i naredna instanca, a nju ne kontroliše.
A onda se sa riječi prešlo na djela.
Naime, dva
dana pred održavanje svečanosti u povodu 80. godišnjice održavanja Prvog
zasjedanja ZAVNOBiH-a u Mrkonjić Gradu i nakon što je sve prethodno dogovoreno
sa Policijskom upravom i Kulturnim centrom u tom gradu na adresu SABNOR BiH
stigao je mail kojim se organizator obavještava da Policijska uprava Mrkonjić
Grad zabranjuje javni skup u Mrkonjić Gradu povodom Dana državnosti Bosne i
Hercegovine.
Kako je saopšteno iz PU Mrkonjić Grad, u
skladu sa Zakonom o javnom okupljanju i Zakonom o općem upravnom postupku,
doneseno je Rješenje o zabrani javnog skupa u organizaciji SABNOR-a BiH,
za dan 25. novembra 2023. godine u Mrkonjić Gradu.
Takođe, Policijska uprava Mrkonjić Grad
donijela je Rješenje o zabrani javnog skupa u organizaciji Općinske
boračke organizacije Mrkonjić Grad, za dan 25. studenoga 2023. godine u
Mrkonjić Gradu.
Policijska uprava Mrkonjić Grad, navedena
Rješenja donijela je nakon analize svih sigurnosnih aspekata i okolnosti
ovih javnih skupova.
Imajući u vidu da je isti dan na istom mjestu
najavljen skup SABNOR-a BiH i Općinske boračke organizacije Mrkonjić Grad
cijenimo da zbog okupljanja većeg broja učesnika i posjetitelja najavljenih
skupova, organiziranih od strane organizacija koje imaju različita
programska opredjeljenja, postoji stvarna opasnost da bi njihovim
održavanjem bila ugrožena sigurnost ljudi i imovine i da bi došlo do
ozbiljne opasnosti od nasilja ili narušavanja javnog reda i mira u većem
obimu, kaže se u obrazloženju donesene odluke.
Zanimljivo je da samo dan ranije nije bilo
nikakvih saznanja o drugom skupu, skupu lokalnih boračkih organizacija, te da
je dogovor o okupljanju antifašista protekao u dobroj atmosferi na zadovoljstvo
obe strane.
A onda je došao mig od velikog vođe i razni
voždovi kerberi su digli glas. Krenulo je utrkivanje u snishodljivosti i
recikliranju voždovih nebuloza o istoriji kojih bi se postidio i osnovac.
Nakon ovakve sramne odluke
policije Republike Srpske iz Mrkonjić Grada uslijedile su brojne osude i
izražena najoštrija negodovanja protiv iste, jer navedeni razlog o nemogućnosti
garantovanja sigurnosti je iskonstruisan i radi se isključivo o političkoj
odluci. Naime, petnaestak dana ranije predsjednik BH entiteta Republika Srpska
nagovijestio ovakvu mogućnost. Nakon njegovog pisanja o ZAVNOBiH-u,
ponavljajući kao papagaji, javili su se sljedbenici takve politike sa istim
tezama.
Narod bi rekao pobrkane su tu
i babe i žabe. Govoriti o ZAVNOBiH-u kao o nevažnom jednonacionalnom sastanku
zabludjelih Srba komunista je nebuloza kakva se rijetko čuje. Pri tome
ismijavati sve one koji poštuju ZAVNOBiH i njegovo naslijeđe na najprimitivniji
i najprostačkiji način je uistinu prava slika onoga koji to čini.
Istovremeno, valja reći da
onaj koji inspiriše zabranu obilježavanja antifašističkog naslijeđa ove zemlje
tim činom bira drugu, kontra stranu antifašizmu i sebe svrstava na stranu
fašizma. To se upravo desilo sa zabranom obilježavanja jubileja ZAVNOBiH-a.
Konačno su javno priznali na
kojoj su strani.
Na takav izbor niko u ovoj
zemlji nema pravo šutjeti.
Niko nema pravo ne reagovati.
Niko nema pravo ne djelovati.
Sve ovo što se desilo jesu
potezi uplašenog, izgubljenog i očajnog čovjeka, ali jesu i potezi koji mogu
izazvati ozbiljne posljedice, jer on gubi, a ovakav gubitnik i izgubljen čovjek
može napraviti mnogo zla.
Zašto mu je ZAVNOBiH stalna meta?
Zašto se odluke i postignuća ZAVNOBiH-a
kontinuirano žele minimizirati?
Odgovor je vrlo jednostavan, rušenjem
ZAVNOBiH-a žele rušiti državu i ubijediti nas da je ona kao državna zajednica
nastala u Dejtonu. Takvo dječije tumačenje istorijskih činjenica mi,
pojednostavljeno rečeno, izgleda kao kada bi čovjeku nakon renoviranja kuće
ustvrdili da ranije ta kuća nije postojala nego je nastala početkom
renoviranja. Svako bi nam na ovakvu tvrdnju rekao da smo ludi.
I sa državom je ista stvar. Imali smo je od
davnina, a u Dejtonu je malo remontovana, ali to je i nakon remonta još uvijek
ona ista stara država.
Ludost je da tvorci ovakve budalaštine počinju
vjerovati u nju. Kad se to desi, a dešava se, tu je već potrebna ozbiljna
terapija. Koliko znam takva klinika postoji u Banja Luci. Opasno je čekati jer
stanje se može vrlo brzo ozbiljno pogoršati, a tada bi moglo biti kasno.
Zato zbog ozbiljnosti
situacije, zbog narasle fašizacije društva u kojem živimo, svi mi moramo odmah
zahtijevati od svih državnih organa da po hitnom postupku i u najskorije
vrijeme održe sjednice na kojima će se raspravljati o fašizaciji
bosanskohercegovačkog društva i državnom odgovoru na te pojave. Mi građani ove
zemlje koji u Bosni i Hercegovini želimo graditi antifašističko društvo 21.
vijeka ne smijemo čekati da ove probleme riješi neko drugi. Mi moramo prisiliti
naše izabrane dužnosnike da konačno počnu djelovati u našem interesu i u
interesu Bosne i Hercegovine. Moramo zaustaviti procese revizije istorije koji
nas vraćaju u daleku prošlost.
Građani ove zemlje moraju se
ohrabriti i dići glas, jer nas je mnogo više nego njih, ali smo tihi. Dosta je
bilo, moramo im se suprotstaviti dok još ima vremena. Naš bunt danas mora imati
odlučnost ustanika 1941, ali i vizionarstvo vijećnika ZAVNOBiH-a iz 1943.
i 1944. godine ako želimo živjeti budućnost bez mržnje i straha, a u
ravnopravnosti i jednakosti kao istinski slobodni ljudi..
Nekako u isto vrijeme u Sarajevu je SABNOR BiH
u saradnji sa SABNOR u Kantonu Sarajevo održao Svečanu akademiju u povodu 80. godišnjice Prvog zasjedanja ZAVNOBiH-a
u Mrkonjić Gradu. Akademija održana 23. novembra 2023. godine. Bilo je izuzetno
svečano i nadahnjujuće. Nakon dugog niza godina dodjeljene su i Povelje
ZAVNOBiH-a, kao svojevrsna zamjena za nekadašnju Nagradu ZAVNOBiH-a. Čitav
porogram akademije iznijeli su mladi ljudi i sve prisutne svojim stavovima
uvjerili da ova zemlja ima budućnost.
Na
Akademiji je osuđena zabrana okupljanja u Mrkonjić Gradu, ali i odaslane
snažne poruke. Između ostalog poručeno je: Zabranom obilježavanja ZAVNOBiH-a i
Dana državnosti oni zapravo ruše državu, jer oni se boje ZAVNOBiH-a. Zato
zabranjuju njegovo obilježavanje, jer u ZAVNOBiH-u je sve utemeljeno i sve
napisano. Tamo je sve jasno rečeno sa ona tri „ni“ i tri „i“, ali i
Deklaracijom o pravima građana sa Drugog zasjedanja ZAVNOBiH-a iz juna 1944.
godine u Sanskom Mostu, koja je toliko široka, sveobuhvatna, koja je zapravo
građanska, koja je tad uistinu definisala Bosnu i Hercegovinu kao građansku
državu, a šira je od one univerzalne deklaracije Ujedinjenih naroda o ljudskim
pravima u koju se svi diljem svijeta zaklinju. To je naslijeđe kojim bi se
ponosile mnogo veće kulture i mnogo veći narodi od nas.
Oni,
rušitelji Bosne i Hercegovine, konstantno pričaju o izvornom Dejtonu.
Naš
odgovor na tu priču mora biti izvorni ZAVNOBiH.
Tamo
sve piše, ali moramo konačno svi, ujedinjeni, antifašisti Bosne i Hercegovine,
prema našim vlastima, prema svima onima koji sjede u svim parlamentima, na svim
izvršnim funkcijama, reći da ne želimo ovakvu Bosnu i Hercegovinu, da hoćemo
antifašističku.Bosnu i Hercegovinu.
Hoćemo
da antifašizam uđe u sve strukture vlasti, da se o ZAVNOBiH-u ne priča 24 sata
u 365 dana. ZAVNOBiH se u Bosni i Hercegovini mora disati 365 dana. Ako to
ostvarimo onda možemo pričati da smo dosljedni sljedbenici ideje stvorene u Mrkonjić
Gradu.
Zato
nemamo pravo na šutnju, nemamo porvo ni na strah, nemamo pravo na nikakve
ustupke prema neo fašistima koji nam ulaze u sve strukture vlasti.
Zato
svi zajedno moramo, na Platformi, koju smo donijeli, za bosanskohercegovačko
antifašističko društvo 21. vijeka, bez ikakvih predrasuda jedni prema drugima
staviti po strani sve razlike koje eventualno imamo. I Titovi partizani su
imali razlika. Stavljali su ih po strani, ali su imali ideju slobode, ideju
jedinstva, ideju socijalne pravde, ideju jednakosti.
I
oko toga se okupili.
Ako
se mi na toj ideji i na tom iskustvu okupimo danas, Bosna i Hercegovina biće
sretna, prosperitetna i jedinstvena zemlja, baš kako je zapisano u dokumentima
ZAVNOBiH-a.
Sa
ovim mislima svi prisutni razišli su se sa puno optimizma i vjere u snagu
pokreta kojem pripadaju.
Čule
su se poruke sa Akademije širom BiH, pa i u Banja Luci. Odmah je uslijedio
pisani komentar. Narod bi rekao: Napisa i ostade
živ. Ali od izvjesne osobe kad god dotakne dno u iskazu, očekujte ubrzo pad još
dublje. Čovjek je u bezdanu i svejedno mu je koliko će još padati. Tu izlaza
nema, ali je sigurno da će prizemljenje doći i biti vrlo, vrlo bolno. No
vratimo se pisaniji koja je već počela da zabavlja čitače i očekuje se kao novi
vic. Čovjek piše:
„Nekakva organizacija SABNOR BiH je fantomska i možda nešto slično
postoji kao SABNBOR Federacije BiH. Vjerovatno su to potomci onih koji su 1945.
godine prešli u partizane kad su bili sigurni u ishod rata. Ne bi trebalo ni
komentarisati ovakve nepostojeće organizacije, ali u ovoj zemlji je sve lažno.
Kao što je lažan SABNOR BiH, lažan je i visoki predstavnik Šmit. Ponosan sam
što pripadam srpskom narodu, koji je imao dva antifašistička oslobodilačka
pokreta u Drugom svjetskom ratu, a to su partizanski pokret i otadžbinske vojne
jedinice.“
U pet rečenica toliko nebuloza prava je umjetnost.
Fantomski SABNOR BiH, kako kaže, uistinu je organizacija koja je
pravni sljedbenik SUBNOR-a BiH osnovanog prije 75 godina, organizacija koja je
član Evropske federacije antifašista i Svjetske unije ratnih veterana,
organizacija koja je registrovana kod Ministarstva pravde BiH i ima članstvo na
cijeloj teritoriji BiH, te djeluje na cjeloj teritoriji BiH.
To što pojedinci i organizacije iz Republike Srpske, zbog
represivnog režima u tom dijelu Bosne i Hercegovine ove aktivnosti ne
prezentiraju previše javno adresa za postavljanje pitanja nije SABNOR u BiH,
nego pisac citiranih rečenica.
Članovi SABNOR-a u BiH su potomci i
poštovaoci Titovih partizana koji su digli i organizovali ustanak naroda BiH
1941. godine, ali i stvorili snažne partizanske jedinice, koje su u sadejstvu
sa jedinicama iz drugih krajeva Jugoslavije oslobodile BiH. To su potomci i
poštovaoci onih partizana koji su na Neretvi do nogu potukli i razbili
fašističke sluge, koje on naziva otadžbinskim vojnim jedinicama, a oni sami
sebe četnicima. Ukratko, članovi SABNOR-a u BiH su potomci i poštovaoci djela
narodnih heroja Rajka Bosnića, Ljube Brešana, Hasana Brkića, Adema Buća, Marije Bursać,
Mahmuta Bušatlije, Avde Hume, Lea Bruka, Mladena Balorde, Ahmeta Pintula,
Mithada Haćama, Šefika Obada, Hasana Zahirovića Lace, Mehmeda Trbonje, Karla
Batka, Rifata Frenje, Jusufa Čevre, Vahide Maglajlić, Pašage Mandžića,
Rodoljuba Čolakovića, braće Mažar, Vlade Šegrta, Mustafe Ćemalovića Ćimbe i
brojnih drugih.
Svi oni učestvovali su u krvavim borbama protiv otadžbinskih vojnih
jedinica, dakle četnika, koje on veliča i njima se ponosi. A o njima je
historija davno sve rekla. Nikakve revizije kojima im žele oprati obraz neće,
niti mogu, im pomoći. A nakon rečenice kojom kaže da se ponosi djelima najvećih
krvnika na Balkanu u Drugom svjetskom ratu ne preostaje mi ništa drugo do da
kažem: Dva smo svijeta različita.
Veli on da ne vrijedi komentarisati ovakve nepostojeće
organizacije, kao što je SABNOR, a ipak ih komentariše. Boji se čovjek, to je jedini
odgovor. Kao što se boji i Šmita, kojeg ovdje ničim izazvano pominje. Svjestan
je on njegove snage, od koje mu se već odavno gaće tresu, kao što je svjestan
snage SABNORA u BiH, kojeg ni jedna stranka, a niti jedna vlast nije, kako se
to u žargonu kaže, poklopila i zato je snažan, i zato se ne boji reći, ali ga
zato narod poštuje i svaki dan mu sve više pristupa. Zato on napada, jer mu se
može suprotstaviti samo represivnim metodama na teritoriju koji si uzurpirao i
pretvorio u despotiju. Valja ga podsjetiti na istoriju srpskog naroda i način
obračuna sa takvim vladarima u prošlosti. I ne jednim. Znam da zna i zato i
jeste uplašen i ništa drugo ne radi nego po cijeli dan leži potrbuške i
izmišlja neprijatelje.
Tako je to kad panični strah ovlada čovjekom.
Na zadnjoj napisanoj rečenici mu iskreno treba čestitati. Hrabar je čovjek. Jedan je od rijetkih dužnosnika koji je javno napisao da se ponosi četnicima i njihovim djelima u Drugom svjetskom ratu. Podsjećam ga na slijedeću neupitnu istinu: „Pokolji i masovna četnička zvjerstva nad civilima izvršeni su u: Vraniću, Čačku, Ćupriji, Boleču, Drugovcu, Trsteniku, Rajincu, Stragarima, Sevojnu, Dokmiru, Selevcu, Crnči, Valjevu, Ljigu, Gornjem Milanovcu, Kukljinu, Zvizdaru, Kruščici, Slavkovici, Darosavi, Progarevcima, Velikoj Drenovi, Malči, Jagodini, Zaklopači, Majdanpeku, Kamenici, Manojlici, Tekijama, Rudniku, Takovu, Aleksandrovcu, Ćićevcu, Zaječaru, Kraljevu, Negotinu, Grabovcu, Bučumetu, Kušićima, Mionici, Arilju, Lebanima, Grockoj, Umki, Ubu, Tamnavi, Koceljevu, Ivanjici, Boljevcu, Sikoli, Vrnjačkoj Banji, Nišu, Negotinu, Ursuli, Skakavcima, Ravnoj Gori, Ražanima, Gornjoj Gorijevnici, Brajićima, Karanu, Kosjeriću, Guči, Radalju, Lisu, Debelici, Boru, Dragačevu, Mojsinju, Rošcima, Virovu, Trbušanima, Požegi, Glumaču, Visibabi, Ježevici, Čajetini, Godoviku, Brekovu, Đurđevcu, Breznici, Rajkovcu itd., itd.
Ovdje je u obzir uzeta samo
“uža” Srbija i u okviru nje mjesta u kojima se pouzdano zna da su živjeli
gotovo isključivo Srbi. Popis, nažalost, nije konačan.“
Jesi li i na ovo ponosan
veliki vožde?
Da, za kraj jedna
poslastica, jer uporno proziva pripadnike drugih naroda za stvarne i izmišljene
kolaboracije. Naravno, uvijek uopšteno i bahato. Predlažem mu da pročita
slijedeće podatke i odgovori da li je i na ove oficire ponosan. Dakle:
„Ustaška NDH osnovana je 11. aprila 1941. godine, a
u januaru 1942. poglavnik Ante Pavelić izdao je naređenje da se ustanovi
parlament nove države - Hrvatski državni sabor. Njegovi članovi nisu bili
birani jer su sve stranke bile ukinute, već ih je postavljao Pavelić lično.
Predsjedništvo je imalo pet članova, a jedan od njih bio je Srbin - dr Savo
Besarović, predratni advokat, kolega sa studija i lični Pavelićev prijatelj.
Sredinom rata Besarović je postao ministar u NDH. On je bio samo jedan od Srba
koji su imali istaknutu ulogu u ustaškoj državi - recimo da je od ukupno 93
generala u NDH, 13 bilo Srba, i to na vrlo istaknutim položajima.
Trinaestorica Srba koji su se stavili u službu Pavelićeve Nezavisne
Države Hrvatske i u njoj imali čin generala su:
Srbin rođen u Mađarskoj Milan Uzelac (1867-1953), zahvaljujući
isticanju u službi, u činu potpukovnika 1912. godine bio je postavljen za prvog
komandanta austrougarskog ratnog vazduhoplovstva
Mihajlo Lukić (1866-1961), rođen u hrvatskoj Podravini, bio je sin
profesora muzike. Završio je vojne škole u Austrougarskoj i u njenoj vojsci
učestvovao u Prvom svjetskom ratu, ali je njegova karijera meteorski uspon
doživjela tek u vojsci Kraljevine Jugoslavije, u koju je ušao kao pukovnik.
Pred sam Drugi svjetski rat unaprijeđen je u generala i postavljen za
komandanta jedinica koje su imale zadatak da spriječe upad njemačkih snaga
preko Slovenije. Prije prve bitke predao im se, a u vojsku NDH stupio je već u
aprilu 1941. Između ostalog, komandovao je domobranima u bitkama na Neretvi i
Sutjesci, u sadejstvu sa ustašama. "Zbog velikih zasluga za izgradnju
oružanih snaga NDH" dobio je titulu viteza i, između ostalog, odlikovan je
„Hrvatskim trolistom 1. stupnja s hrastovim grančicama". To
odlikovanje dobili su samo Slavko Kvaternik, Jure Francetić, Rafael Boban i on.
Vitez je bio i general NDH Đuro Gruić (1887-1945), Srbin rođen u
Sremskoj Mitrovici. Drugi svjetski rat zatekao ga je na mjestu komandanta
pozadine u Generalštabu vojske Kraljevine Jugoslavije. U NDH je bio na dužnosti
načelnika Generalštaba Hrvatskih oružanih snaga i osoba od najvećeg Pavelićevog
povjerenja, pa ga je čak pratio u posjetu Hitleru u septembru 1944. godine.
Iako je u proljeće 1945. ishod rata bio poznat, Grujić je zagovarao nastavak
borbi. Na suđenju je izjavio: "Veliki broj Srba pravoslavaca je bio visoko
pozicioniran u Hrvatskoj vojsci, a veliki broj civila, pravoslavaca i Srba
svoju su obavezu prema državi odrađivali na druge načine."
Đuro Dragičević (1890-1980), rodom iz Kalesije u Bosni, u
austrougarskoj vojsci stigao je, iako mlad, do čina kapetana. Za pokazanu
hrabrost u Prvom svjetskom ratu odlikovan je Krstom viteškog reda Marije
Terezije, ordenom koji je ukupno dobilo samo 115 oficira. Odmah je prihvatio
Pavelićev poziv i u NDH od 1941. godine bio je komandant artiljerije, a pred
kraj rata prešao je u Berlin, da bude veza sa njemačkom vojskom. Zbog velikih
zasluga za izgradnju oružanih snaga NDH, titulu viteza dobio je i pravoslavni
Srbin Fedor Dragojlov (1881-1961). Njegov ratni put razlikovao se od drugih
oficira pomenutih u ovom tekstu utoliko što poslije Prvog svjetskog rata, u
kojem je imao čin generalštabnog potpukovnika, nije prešao u jugoslovensku
vojsku. Vratio se u rodno Pančevo i do 1941. bio direktor pivare, a onda se
preselio u Zagreb, tada glavni grad NDH, i postao načelnik jednog odsjeka u
Generalštabu. Slijedeće godine postao je general, a 1943. već je bio načelnik
Generalštaba vojske NDH. Rukovodio je pojedinim operacijama u Bosni u kojima su
počinjeni zločini nad Srbima.
U Pavelićevoj državi postojala je i ustaška vojnica, partijska vojska
ustaškog pokreta, slično kao što je to Vafen-SS (esesovci) bio za Nacističku
partiju. Ustaše su bile dobrovoljci i isticale su se zvjerstvima prema Srbima.
Najviši čin u njihovim jedinicma bio je krilnik, imali su ga tek istaknuti
pojedinci: pomenuti Slavko Kvaternik, pa ministar odbrane Ante Vokić, a tek
posmrtno njime je odlikovan zloglasni Jure Francetić, komandant Crne legije. A
čin krilnika za života je zaslužio Dušan Palčić (1881-1963), pravoslavni Srbin
rođen u Zagrebu! Ovaj austrougarski pa jugoslovenski oficir u NDH je bio
načelnik Državne radne službe, ustrojene po uzoru na nacističku. Jednogodišnje
učešće u njoj bila je obaveza propisana za sve građane oba pola između 19 i 25
godina života, a njen komandant Dušan Palčić imao je zvanje državni vođa rada.
Domobranski general Milan Desović (1895-1960) rođen je u
Pljevljima. Bio je oficir u Vojsci Kraljevine Jugoslavije, a u NDH je od jeseni
1941. do ljeta 1942. zapovjedao dijelom hrvatske divizije koja se borila na
Istočnom frontu, za šta je dobio njemački Gvozdeni krst. Poslije toga bio je
zapovjednik u Petrinji, a potom vojni izaslanik NDH u Berlinu i Bratislavi.
Jovan Iskrić (1884-1963), rodom iz Banatskog Karlovca, učestvovao
je u Prvom svjetskom ratu kao austrougarski oficir u bitkama u Srbiji. I on
pripada ekskluzivnoj grupi od 115 oficira koji su odlikovani Krstom viteškog
reda Marije Terezije. Poslije rata bio je oficir u Kraljevini Jugoslaviji, a od
1941. u NDH. Čin generala dobio je 1944. godine.
Zvonimir Strimaković (1891-1974), Srbin rođen u Zagrebu. Oficir od
karijere, u NDH je zapovjedao jedinicama koje su se borile protiv partizana i,
između ostalog, bio zapovjednik celokupne konjice.
Lavoslav Milić (1890-1964) iz Karlovca čin generala imao je već u
jugoslovenskoj vojsci. Bio je u intendantskoj službi jer zbog posljedica
ranjavanja u Prvom svjetskom ratu nije bio za front. U NDH je odmah postao član
Glavnog štaba domobrana zadužen za logistiku.
Miroslav Opačić (1881-?) iz seljačke porodice sa Korduna, bio je
austrougarski i jugoslovenski oficir. Drugi svjetski rat dočekao je kao general
i odmah se stavio u službu NDH. Bio je nadzornik tehničkih trupa Kopnene
vojske.
Jovan Pribić (1885-?) imao je čin generala u jugoslovenskoj vojsci,
a u službu u NDH stupio je 1941. godine.
Trinaesto ime na spisku Srba generala u NDH je Miloš Ožegović
(1886-1944). Pješadijski brigadni general. Penzionisan 1942. godine.“
Ima li vožd na ovo komentar?
Narod bi rekao: Čega se
pametan stidi....
I na kraju postavlja se
ključno pitanje: Ko je ovdje lažan?
A
onda smo se okupili u Jajcu, antifašisti iz svih nekadašnjih republika, a danas
država, da obilježimo 80. godišnjicu Drugog zasjedanja AVNOJ-a. Veličanstven
skup kako i dolikuje povodu za okupljanje. Skup, koji je tradicionalan, bio je
najbolji odgovor na nebuloze o neobilježavanju AVNOJ-a. Naravno, u Jajcu nije
bilo sljedbenika ideja koje zagovara Milorad Dodik. Umjesto u Jajce oni idu na
Ravnu Goru. Sa svečanosi je, između ostalog, poručeno: Mi, antifašisti, moramo
i svoje redove očistiti i onda se svi složiti, jedinstveno, jer svi mi, od
Slovenije do Makedonije, baštinimo isto antifašističko naslijeđe. Ne može biti
različito, jer su naši prethodnici zajedno ginuli za slobodu svih teritorija
današnjih država, a onda Jugoslavije. Ako je tako mi danas jedni drugima moramo
davati još snažniju podršku u obračunu sa onima koji nam urušavaju zajedništvo,
koji nam urušavaju to naslijeđe koje imamo, a kojim bi se ponosile mnogo, mnogo
veće zemlje nego što je bila Jugoslavija.
Ne
smijemo zaboraviti, ono što je stvoreno u Jajcu i ono što je počelo 1941.
godine nema niko u Evropi. Svi su imali neke pokrete otpora, pravili diverzije
i dijelili letke i od toga su napravili historiju. MI, jugoslovenski narodi imamo
historiju za tri Evrope, i onda nam neki vlastodršci kažu: Toga se odričemo, to
nije postojalo, to su neki zabludjeli sinovi nešto radili.
Uvijek
je na ovim prostorima bilo, kako smo to u Jugoslaviji govorili, domaćih
izdajnika. Prepoznajmo ih, odstranimo ih iz svojih redova i svi zajedno, u
jednom snažnom, jedinstvenom, svenarodnom antifašističkom frontu recimo novim
fašistima NE, onom snagom kojom je Tito 1948. godine rekao Staljinu Ne.
Imamo
zaleđe da to možemo svima na planeti Zemlji reći, a ne ovim malim miševima,
neostvarenim vojvodama ili ne znam kako se sve ne zovu, da ne možemo reći. Ako
to uradimo sve naše zemlje biće sretnije, a AVNOJ će i njegova ideja živjeti,
jer je ostvario jedinstvo i mnogima od nas koji danas živimo u drugim državama
dao mogućnost da budemo ponovo samostalne države. Mi u Bosni i Hercegovini ne
bismo imali referendum 29. februara i 1. marta 1992. godine da nije bilo
ZAVNOBiH-a i AVNOJ-a koji je potvrdio odluke ZAVNOBiH-a. Dakle, Badinterova
komisija je rekla AVNOJ-evske granice. Ukratko, da nije bilo ZAVNOBiH-a i
AVNOJ-a u Jajcu ne bi bilo Bosne i Hercegovine. Zato Bosanci i Hercegovci, bez
obzira kojoj političkoj opciji pripadali ovo mjesto moraju slaviti i držati na
pijedestalu.
Nakon
Jajca u Rudom nas je 22. decembra okupilo sjećanje na Prvu proletersku brigadu.
Kao i prethodnih godina najveći broj antifašista dolazi iz Federacije BiH. Oipština
Rudo je tradicionalno dobar domaćin, ali uvijek nakon Rudog ostane gorak okus u
ustima. Valja do Partizanskoig groblja doći ulicom Draže Mihailovića, a do
spomen sobe Prve proleterske brigade proći kroz kancelariju u kojoj dominira Dražina
fotografija. Nepomirljive činjenice koje danas jesu realnost u dijelu BiH.
Na
svu sreću nakon Rudog slijedi obilježavanje Igmanskog marša. Puno je
aktivnosti, Grabljive njive, Pjenovac i na kraju Veliko polje gdje se okupi
hiljade i hiljade antifašista iz cijele nekadašnje države. Jedno je ovo od
najbrojnijih okupljanja antifašista u Evropi. Nakon pristizanja marševske
kolone održana je svečanost u povodu
82. godišnjice Igmanskog marša na Velikom polju na Igmanu. U sjajnoj atmosferi
odavanja pošte Igmancima, ali i druženju dominirao je zajednički stav i poruka:
Prva
proleterska brigada i Igmanski marš nas obavezuju na jedinstvo, na zajedništvo,
na snagu koju su oni, proleteri, imali te 1942. godine.
Oni
koji ruše ono što su proleteri stvorili, oni koji to potiskuju u zaborav su
onoliko jaki koliko smo mi tihi. Nisu jači od nas, ali su bahatiji, a bahati su
onoliko koliko smo mi fini.
Naša
snaga je naše jedinstvo, kao što je snaga Prve proleterske brigade bila njihovo
jedinstvo i ideja koju su sa sobom nosili. Ako uistinu jesmo sljedbenici ideja
Prve proleterske brigade, ako uistinu jesmo ono što kažemo da jesmo, onda
zbijmo redove, svi zajedno, stavimo u stranu sve razlike koje, možda, imamo. I
Titovi proleteri su bili u mnogo čemu različiti. Nisu se u svemu slagali, ali
imali su nešto što im je zajedničko, što im je bilo sveto: sloboda, jedinstvo,
socijalna pravda, ravnopravnost. I nama danas na svim ovim prostorima to nije u
potpunosti omogućeno.
Okupimo
se oko te iste ideje i onda će ovi na suprot nas koji su digli glavu ponovo u
mišiju rupu, gdje im i jeste mjesto. Zapravo, na smetljište historije.
To
moramo zajedno. Druge nam nema. Jeste, imamo države, imamo granice, ali
antifašizam je zajedničko naslijeđe koje baštinimo. To nas obavezuje i danas.
Ako to uradimo sve naše zemlje biće sretnije, radosnije i ovi skupovi biće
mnogo, mnogo masovniji.
Bilo
je u ovom periodu još mnogo važnih događaja, ali i napada na antifašističko
naslijeđe. Pomenuću još neke: Pročitah nedavno izjavu
zastupnika u Skupštini Kantona Sarajevo, izvjesnog Jasmina Šaljića iz
Stranke za BiH, datu na sjednici Skupštine u kojoj kaže da ga petokraka asocira
na četničku armiju.
Odmah
se sjetih objave gradonačelnika Mostara, takođe izvjesnog Marija Kordića koji
napisa nakon obilježavanja godišnjice oslobođenja Mostara od fašizma u Drugom
svjetskom ratu: „Gradimo #Mostar okrenut budućnosti i zaustavimo veličanje
zločinačkih ideologija“.
Istovremeno
facebock stranica, na kojoj se administratori kriju iza imena „Antifašisti BiH - Антифашисти БиХ“, nedavno
piše: „Svake godine na obilježavanju Igmanskog marša u organizaciji
SABNORBiH ista priča. Načičkane zastave BiH i Federacije BiH, kao da su se
partizani borili pod tim zastavama i pod njima prelazili Igman. Pored
monarhističkih ljiljana nađe se i pokoji monarhistički crnogorski orao, kao da
su nam partizani ginuli za monarhiju.
Nije to nikakav antifašizam, to je
nacionalizam, jer se zna šta su simboli antifašističke borbe. Partizanski
heroji se danas okreću u grobu kada vide u kakve svrhe se zloupotrebljava
njihova borba.
Danas se nažalost tekovine NOB brutalno zloupotrebljavaju u
nacionalističke svrhe!“
U isti kontekst valja staviti i nedavni tekst koji je
objavila Jabuka tv, a prenio Čapljinski portal pod naslovom „Spomenici
partizanima i dalje stoje u Čapljini i Širokom Brijegu“ dana 8. februara
2024. godine. Tamo između ostalog, kao afirmativan dio napisa,
stoji: „Njemački vojnici došavši u Čapljinu dokopali su se željezničke
pruge i pobjegli prema Sarajevu i dalje prema Mađarskoj dok je domaće hrvatsko
stanovništo ostalo braniti grad. Velike borbe vođene su kod starog mosta u
Čapljini, gdje je hrvatsko stanovništvo uspjelo uništiti tri partizanska
tenka.“
Ovi i ovakvi napisi i izjave nisu incidentne pojave nego praksa
koja uzima maha i postaje, za mnoge, pravilo ponašanja. Ako tome dodamo, kako
je desnica ojačala u Evropi da se i tamo 9. maj više ne obilježava kao Dan
pobjede nad fašizmom nego kao Dan Evrope jasno je onda zašto 6. april u
Sarajevu nije dan oslobođenja od fašizma u Drugom svjetskom ratu nego Dan
Sarajeva ili zašto se kod obilježavanja 25. novembra skoro isključivo govori o
Danu državnosti, a ZAVNOBiH se onako usput, gotovo stidljivo, pomene. Ako je
tako u glavnom gradu, u centru države, onda je po logici stvari, dole, kako to
volimo reći, na terenu višestruko gore i onda je jasno zašto se postrojavaju
četnici, zašto se veliča izdajnička i zločinačka uloga NDH i ustaša, zašto
hodamo ulicama ratnih zločinaca i šaljemo djecu u škole sa imenom tih istih
zločinaca.
Gore pomenuti, uglavnom, na ovakve pojave ne reaguju, jer oni i
jesu saučesnici u kreiranju tog zla danas. Šute i njihove stranke, šute i
njihovi stranački prvaci, svi šute.
Normalno, svi su saglasni, a ove junoše samo ispituju teren do koje
granice se može ići.
Ukratko, svi su saučesnici kreiranja neofašističkog ambijenta u
državi kojim će lakše razgraditi suštinsko biće Bosne i Hercegovine i tako je
podijeliti. Udar na antifašizam i antifašističko naslijeđe i njegove simbole je
smišljen. Svjesni su oni da je upravo to najsnažnija koheziona sila jedinstva
zemlje. Udari u narednom periodu biće sve snažniji i otvoreniji. Na njih moramo
biti spremni. Znaju oni da su antifašisti BiH, sa zvijezdom petokrakom na čelu
ili reveru, u Mrkonjić Gradu 25. novembra 1943. godine obnovili državnost BiH,
a sve to par dana kasnije AVNOJ u Jajcu potvrdio i dao BiH međunarodni
legimitet, što je bilo presudno za raspisivanje referenduma 1992. godine kada
su se velikom većinom građani opredjelili za samostalan put BiH.
Znaju oni da bez te petokrake, koja im danas toliko smeta, ne bi
bilo moderne BiH, te zato i nastoje napraviti reviziju istorije i oteti
narodima BiH ono sa čime bi se ponosile i mnogo veće zemlje i mnogo brojniji
narodi.
Svjesni ovih pojava i načina rastakanja države, a opredjeljujući se
za stvaranje tolerantnog i uključivog društva lišenog ekstremizama,
nacionalizama, mržnje i netolerancije, društva koje će biti na ponos svima koji
su se žrtvovali za te vrijednosti, te društva koje će se uvijek naći na
ispravnoj strani historije, društva antifašizma za 21. vijek SABNOR BIH, nakon
jednogodišnjih javnih tribina, u ime starih i mladih antifašista i boraca za
slobodu, svih generacija čestitih Bosanaca i Hercegovaca ponosno je na
Izvještajno-izbornoj skupštini juna 2023. godine donio Platformu za
antifašističko bh društvo u 21. stoljeću.
Realizirajući postavljene ciljeve u Platformi, Upravni odbor SABNOR
BiH utvrdio je prijedlog Operativnih zadataka za realizaciju postavljenih ciljeva. Ti
zadaci, između ostalih, su:
- Uputiti
javni poziv svim organizacijama, savezima, udruženjima, grupama i pojedincima
koji baštine antifašističko naslijeđe u svojim programima i aktivnostima za
zajedničko djelovanje i stvaranje svenarodnog antifašističkog fronta BiH,
- Uputiti
poziv intelektualcima, kulturnim i javnim radnicima za snažnije uključivanje u
antifašistički front kako bi on i na taj način bio ojačan i intelektualno
osnažen,
- Uputiti
poziv svim lokalnim zajednicama da donesu odluke o uklanjanju iz javnog
prostora (nazivi ulica, škola i drugih javnih objekata) svih neprimjerenih
naziva,
- Uputiti
zahtjev svim ministarstvima obrazovanja da iznađu način za predstavljanje,
učenicima i studentima, antifašističkog naslijeđa Bosne i Hercegovine i njegove
uloge u obnovi državnosti BiH,
- Uputiti
apel političkim strankama i partijama da u svoje programe uvrste baštinjenje
antifašističkog naslijeđa BiH, te ih pozvati da se jasno odrede naspram tog
naslijeđa,
- Uputiti
zahtjev javnim rtv servisima da u svoje programske šeme uvrste emisije koje će
slušaocima i gledaocima približiti istorijske činjenice o antifašističkom
naslijeđu BiH i važnosti njegovog baštinjenja u kontekstu obnove državnosti BiH
i očuvanja države i njenog razvoja na principima modernog Evropskog društva,
- Uputiti
zahtjev Parlamentu BiH za održavanjem tematske sjednice o antifašizmu, za koju
može biti podloga naša Platforma, a koja bi mogla rezultirati zajedničkom
Deklaracijom o antifašizmu,
- Održati
savjetovanje sa rukovodstvima udruženja i saveza antifašista i boraca NOR-a sa
ciljem ujednačavanja razumjevanja antifašizma i fašizma danas i načina
provođenja antifašističkih aktivnosti i manifestacija,
- Sazvati
Sabor svih antifašista BiH na kojem bi pokazali jedinstvo, snagu i poslali
jasne poruke kakvo bh društvo želimo.
Ukratko, moramo reći da u modernoj BiH nema mjesta za djelovanje udruženja i organizacija, političkih stranaka i drugih subjekata koje baštine fašizam, moramo reći, svi zajedno, da želimo
bh društvo koje će biti tolerantno, koje će uvažavati sve naše razlike, ali i koje će se ponositi skladom različitosti, da želimo društvo koje će baštiniti prošlost, ali biti zagledano u budućnost, društvo
jednako dobro i prosperitetno za sve nas.
Ali da bi u tome uspjeli moramo iz javnog prostora i iz mjesta gdje se odlučuje odstraniti i ljude i
ideje sa početka ovog teksta.
Do tada, pođimo od sebe lično i sebi iskreno
recimo da li baštinimo antifašističko naslijeđe ili ne.
Hercegovina izgledati mnogo drugačije i biti
bliža onoj u kojoj želimo radosni i sretni živjeti.
P Pa napravimo taj prvi
korak !
Primjedbe
Objavi komentar