NAŠA SNAGA JE NAŠE JEDINSTVO

 

/Obraćanje na svečanosti povodom 82. godišnjice Igmanskog marša 27. januara 2024. godine na Velikom polju na Igmanu/

Smrt fašizmu !

Pozdravljam vas u ime svih antifašista koji slijede ideje i slavni put Prve proleterske brigade i svih Titovih partizana sa prostora ex Jugoslavije.

Dobro došli na Igman.

Dobro došli u Bosnu i Hercegovinu.

Kao što si igmanci iz slavne Prve proleterske brigade imali san da dođu do slobodne Foče, zbratiumljeni oko ideje slobode, ja vjerujem da je i nas danas ta ideja slobode, zajedništva, jedinstva, pravde okupila danas na Igmanu. Sjećamo se mi slavnog puta Prve proleterske brigade, sjećamo se mi i tih minusa na zaleđenom, ledenom Igmanu, silnih žrtvi, ali hajde da iz toga svi zajedno naučimo lekciju koju nam mrtvi proleteri poručuju 82 godine kasnije.

Udružimo se jošp snažnije, još jače, još jedinstvenije u svenarodni antifašistički front svih naroda sa jugoslovenskih prostora kao što su se i Titovi partizani okupili u Prvoj proleterskoj brigadi. Trideset i šest dana nakon formiranja, trideset i šest dana, ponoviću, nakon formiranja Prva proleterska brigada je pregazila Igman. Imala je snage da ga pregazi, jer imala je san oslobođene teritorije, imala je san o slobodnoj Foči gdje je čekao Vrhovni štab. Hajdemo i mi danas, u svojim glavama, u svojim mislima, u idejama, imati neku svoju, zamišljenu, slobodnu Foču. Metaforički, i krenimo u zajedničku borbu da je osvojimo, jer da se ne lažemo, i u svim ovim našim zemljama danas, a i širom Evrope, širom svijeta, oni za koje smo vjerovali da su 1945. godine poraženi digli su glavu i danas diljem cijelog svijeta čuju se fašistički pokliči.

Zato mi nemamo da šutimo.

Nemamo pravo na nejedinstvoi.

Prva proleterska brigada i Igmanski marš nas obavezuju na jedinstvo, na zajedništvo, na snagu koju su oni imali te 1942. godine. Oni su ginuli širom jugoslovenskog prostora, a mi se zatvaramo u opštine, u mjesne zajednice, u male države i tako dalje.

I šutimo.

Oni koji ruše ono što su proleteri stvorili, oni koji to potiskuju u zaborav su onoliko jaki koliko smo mi tihi. Nisu jači od nas, ali su bahatiji, a bahati su onoliko koliko smo mi fini.

Naša snaga je naše jedinstvo, kao što je snaga Prve proleterske brigade bila njihoivo jedinstvo i ideja koju su sa sobom nosili. Ako uistinu jesmo sljedbenici ideja Prve proleterske brigade, ako uistinu jesmo ono što kažemo da jesmo, onda zbijmo redove, svi zajedno, pomaknimo, odstranimo, stavimo u stranu sve razlike koje, možda, imamo. I Titovi proleteri su bili u mnogo čemu različiti. Nisu se u svemu razlikovali, ali imali su nešto što im je zajedničko, što im je bilo sveto: sloboda, jedinstvo, socijalna pravda, ravnopravnost. I nama danas na svim ovim prostorima to nije u potpunosti omogućeno.

Okupimo se oko te iste ideje i onda će ovi na suprot nas koji su digli glavu ponovo u mišiju rupu, gdje im i jeste mjesto. Zapravo, na smetljište historije.

To moramo zajedno. Druge nam nema. Od Triglava do Đevđelije, od Đerdapa do Sežane, od Subotice do Makarske, svi zajedno.Jeste, imamo države, imamo granice, ali antifašizam je zajedničko naslijeđe koje baštinimo. To nas obavezuje i danas. Ako to uradimo sve naše zemlje biće sretnije, radosnije i ovi skupovi biće mnogo, mnogo masovniji.

Smrt fašizmu !