ODBROJAVANJE JE POČELO: MI DOLAZIMO !

Nekako nezapaženo od javnosti prošao je tekst što ga je objavila Jabuka tv, a prenio Čapljinski portal pod naslovom „Spomenici partizanima i dalje stoje u Čapljini i Širokom Brijegu“ dana 8. februara 2024. godine.

Autor teksta piše: „Spomenici partizanima koji su počinili strašan pokolj nad franjevcima i civilima u Drugom svjetskom ratu i poraću i dalje stoje u Čapljini i Širokom Brijegu, piše.

U Čapljini su kod starog mosta komunističke vlasti postavile spomenik poginulim tenkistima, a jednom poginulom tenkistu postavljena je spomen-ploča na Trgu svetog Ante u Širokom Brijegu, svega par metara od kapelice svetog Ante.

Riječ je o 1. tenkovskoj brigadi 8. korpusa NOVJ-e koja je sudjelovala u akciji ”Mostarska operacija”. Prvi na redu bio je Široki Brijeg koji je pao 7. veljače 1945. godine, dok je Mostar u ruke partizana došao 14. veljače 1945. U tim razdobljima u Širokom Brijegu su ubijena 72 civila i 12 franjevaca dok je u Mostaru na dan ”oslobođenja” ubijeno i u Neretvu bačeno sedam franjevaca.

Početkom 1945 godine, njemačka vojska pritisnuta od strane saveznika imala je namjeru povući se iz ovih krajeva prema Mađarskoj. Svoje zamisli proveli su operacijom ”Bura” koju su pokrenuli krajem siječnja 1945. godine. Cilj operacije bio je dolazak do željezničke pruge u Čapljini zbog evakuacije s prostora Hercegovine, što domaće stanovništvo nije tada znalo.

U toj operaciji pozvali su domaće hrvatsko stanovništvo u zajedničku borbu protiv partizana kada su oslobodili Čapljinu i čitav teritorij sve do Metkovića. Josip Broz Tito saznao je za velike gubitke na ovom području pa je pokrenuo operaciju koja je kasnije nazvana ”Mostarska operacija”. Jake snage dalmatinskih partizana nadirale su s juga, a četnici u partizanskim uniformama s istoka.

Njemački vojnici došavši u Čapljinu dokopali su se željezničke pruge i pobjegli prema Sarajevu i dalje prema Mađarskoj dok je domaće hrvatsko stanovništo ostalo braniti grad. Velike borbe vođene su kod starog mosta u Čapljini, gdje je hrvatsko stanovništvo uspjelo uništiti tri partizanska tenka.

Ipak početkom veljače zbog nedostatka streljiva i ljudstva partizani su probili obrane branitelja, najprije s juga, a onda i s istoka. U svom pohodu su pobili mnoštvo civilnog stanovništva kao i franjevaca u mnogim župama u Hercegovini (Čapljina, Humac, Međugorje, Široki Brijeg, Mostar…)

Nakon završetka rata, komunističke vlasti su napravile spomenik palim tenkistima iste one grupe koja je pobila hercegovačke franjevce. Spomenik se i dan danas nalazi u Čapljini, na mjestu gdje je hrvatsko stanovništvo pokušavalo spriječiti prodor partizana.

Partizanski spomenik kod kapelice sv. Ante

Mnogi Širokobriježani i ne znaju za ovu ploču koja se nalazi na samom kraju Ulice Augusta Šenoe odnosno početku Trga svetog Ante kod kapelice.

Svijetloj plejadi boraca koji su socijalističkoj revoluciji podredili lični život pripadao je i borac-tenkista Prve tenkovske brigade, VII. korpusa N.O.V.J.-e koji je na ovom mjestu u borbi za oslobođenje Lištice, novembra 1944. godine dao svoj život, stoji na djelomično oštećenoj spomen-ploči u Širokom Brijegu dok ostatak teksta nije poznat.

Struka je jednoglasna kada su u pitanju spomenici – ne treba ih uništavati, a ako već nisu primjereni današnjem vremenu, potrebno ih je izmjestiti i sačuvati od uništenja.

Ostaje nam vidjeti hoće li ovi zapušteni spomenici i dalje stajati na svojim mjestima ili će ih nadležni ipak izmijestiti daleko od očiju hercegovačke javnosti s obzirom da ih ovakve stvari podsjećaju na stravične zločine počinjene njihovim pretcima.“

Tekst ne bi bio za ozbiljno čitanje i analizu, po najvećem svom dijelu, jer iznosi stare teze današnje politike na prostoru ovog dijela Hercegovine, da nije veoma važne zamjene teza. Naime, u tekstu se tvrdi da je domaće hrvatsko stanovništvo, nakon bijega Nijemaca, ostalo braniti grad od partizana. I tu je podvala kojom se narod godinama zaluđuje i pokušava napraviti revizija istorije. Grad nije branilo domaće hrvatsko stanovništvo, jer i u partizanskim jedinicama bilo je domaćih Hrvata, a prema Lištici napredovale su jedinice VIII dalmatinskog korpusa NOVJ, koje su činili, u najvećoj mjeri Hrvati. Istina je da su napredovanje partizanskih jedinica nastojali usporiti ili zaustaviti izdajnici naroda, sluge okupatora i krvavi ratni zločinci, koji su sa ponosom isticali da su ustaše. Nepošteno je danas, skoro 80 godina kasnije, čitav narod poistovjećivati sa najvećim ološem koji se odrodio od svog naroda i pričajući bajke o ostvarenju stoljetnog sna o obnovi države Hrvatske zaluđivao prost puk. U svemu tome veliku ulogu imala je i crkva i bespoštedno je koristila. Današnja politika u ovom dijelu Hercegovine koristi istu matricu, iste metode, ima isti cilj, samo su sredstva primjerena vremenu u kojem živimo. Ta politika nastoji kompletan svoj narod poistovjetiti sa ustaškim pokretom i odvesti ga na krivu stranu istorije. Želi ga svrstati rame uz rame sa najvećim krvnicima u istoriji civilizacije, čiji su krvavi pohodi širom svijeta odnijeli milione života, istovremeno konfrontirajući ga sa pokretom koji je bio dio svjetske antifašističke koalicije i kao takav ušao u svjetsku istoriju.

Ko su ti koji bježe iz pobjedničkog stroja i žele cijeli narod povesti na gubitničku stranu?

Ko su ti kojima smetaju spomen obilježja pobjednika?

Ko su ti koji se ponose kreatorima zla i najvećim izvođačima zla na našim prostorima?

E pa to su oni čiji su se uzori odrekli Dalmacije i Istre.

To su oni koji su otvorili Jasenovac i brojna druga mučilišta u kojima su mučki ubili desetine hiljada ljudi.

To su oni koji su anektirali Bosnu i Hercegovinu i proglasili je dijelom njihove države.

To su oni koji su bili fašističke i nacističke sluge pune četiri godine uništavajući i svoj vlastiti narod.

To su oni koji su protiv onih drugih koji su istjerali naciste i fašiste iz zemlje, koji su joj vratili i Dalmaciju i Istru, koji su joj učvrstili istinsku državnost i stvorili privredno i ekonomski moćnu zemlju.

Ali u tome i jeste problem. Oni to sve negiraju, žele zatrijeti svaki pomen na to vrijeme i predstaviti se kao od Boga poslani spasioci naroda koji će tom narodu obezbijediti blagostanje.

A narodu na obećanom putu do blagostanja sve teže i gore, a oni sve bogatiji i udaljeniji od naroda.

Cilj je jasan, obesmisliti i učiniti neprijateljskim sve što pripada antifašističkom naslijeđu. Misle, jadni, da će tako poništiti i obnovljenu državnost Bosne i Hercegovine na Prvom zasjedanju ZAVNOBiH-a u Mrkonjićč Gradu i cijelu ili bar onu banovinsku polovinu pripojiti Republiuci Hrvatskoj, što i tamošnjoj aktuelnoj vlasti nije daleko od pameti.

Druga bitna je činjenica u ovim nastojanjima što misle da će revizijom istorije i negiranjem antifašističkog pokreta BiH oprati zločine koje napraviše u ratu devedesetih. Srazmjerno propocionalno se odvijaju aktivnosti ataka i omaložavanja antifašizma sa veličanjem presuđenih ratnih zločinaca iz minulog rata i zlodjela učinjenih u tom ratu.

Međutim, nema na planeti vode i sapuna koji mogu oprati učinjene zločine, kako one četrdesetih, tako i ove devedesetih. Nikakve lažne knjige, nikakve izmišljene istorije, nikakvi kvaziakademski skupovi i nikakva zloupotreba vjere ne mogu i neće pokriti fašizam koji su činili sljedbenici te ideologije, a njihovi naslijednici ovog vremena žele je predstaviti ka opštenarodni projekat.

Neće proći. Oni koji se predstavljaju kao legitimni predstavnici naroda, podvaljuju tom istom, hrvatskom narodu, izjednačavajući ga sa ustaštvom na isti način kao što lažu da je domaće hrvatsko stanovništvo Čapljine branilo Čapljinu od partizana. U Čapljini su se ustaše grčevito branile, jer su se bojali za sebe zbog učinjenih zlodjela, a na njih su jurišali partizanski borci koji su bili i Hrvati, i Srbi, i Muslimani i svi drugi obespravljeni narodi željni slobode.

Fašizam četrdesetih vojno je pobjeđen pa će i nove klice izrasle pod kišobranom demokratije. Mogu oni rušiti spomenike, ali moraju znati da iz svakog razbijenog kamena spomenika nikne bar toliko novih klica antifašizma u koliko komadića razbiju svaki kamen spomenika.

Odbrojavanje je počelo: Mi dolazimo !