IMAMO HISTORIJE ZA TRI EVROPE

/Obraćanje na svečanom skupu u Jajcu u povodu 80. godišnjice Drugog zasjedanja AVNOJ-a/

Smrt fašizmu !

Pozdravljam vas u ime Saveza antifašista i boraca Narodnooslobodilačkog rata u Bosni i Hercegovini i šta drugo reći do: Dobro došli u Jajce, dobro došli, vi koji dolazite izvan Bosne i Hercegovine, u Bosnu i Hercegovinu. U Jajce načelniče ne može nikad biti hladno. Ovdje je od 29. novembra 1943. godine za sve nas uvijek toplo. Ovdje kuca srce svih naših, sada država, a onda republika i srce Jugoslavije koja je na takav način na kakav je otišpla u historiju, ali ostala u sjećanjima, u pjesmama, u pamćenju onih koji je pamte i pošptuju.

No, ja volim u ovakvim prilikama reći, a to često ponavljam pa ću možda nekima biti i dosadan. Ja mislim da mi ovdje danas nismo isključivo zbog 29. i 30. novembra 1943. godine. Oni iz 1943. su nas okupili, ali svi smo svjesni, sve što su mogli oni, vjećnici AVNOJ-a i sva rukovodstva Narodnooslobodilačke vojske, Partije koja je to sve vodila i tako dalje uradili su sve što su mogli.

Mi smo ovdje zbog nas. To moramo shvatiti. Ako to ne shvatimo badava nam je priča o prošlosti. Prošlost može da služi kao nadahnuće, kao inspiracija da izvučemo sve pozitivno iz toga i da krenemo u naše, ovovremene antifašističke bitke. Ne trebaju nam puške, ali mogu mogu se bitke voditi iu na drugačije načine u ovo vrijeme. Inspirišimo se snagom, junaštvom, herojstvom ustanika iz 1941. godine i mudrošću vjećnika iz 1943. godine. Ako to naučimo onda u našim zemljama neće biti stanje kakvo jeste danas, u mnogim, da se ne lažemo. Ja mogu na primjeru Bosne i Hercegovine da kažem, mi u dijelovima Bosne i Hercegovine, pa i u organima cijele države, na svim nivoima, imamo ljude, kadrove, koji su nosioci, direktni nosioci, fašističkih ideja, ideja poraženih 1945. godine, ideja koje su Titovi partizani porazili. E zato ne smijemo biti u prošloisti, jer dok smo mi u prošploisti oni jačaju i rastu njihovi mali fireri i razvijaju svoja mala carstva. Zato na iskustvu Titovih partizana i svih onih koji su stvorili sva zemaljska vijeća u našim, sada, državama, odnosno AVNOJ moramo krenuti u naš obračun sa novim fašistima, sa novim fašizmom.

Šta reći za onu vlast koja u ovo vrijeme zabrani policijskim kordonima, specijalcima, zabrani antifašističko okupljanje i obilježavanje antifašističkog događaja?

Šta reći za tu vlast nego da je fašistička. Ako nije antifašistička onda je ona zasigurno fašistička i nemamo pravo da im tepamo: Oni su nacionalisti, oni su ovakvi, oni su onakvi. Oni su fašisti ovog vremena, ali da bi mogli da se sa njima obračunamo moramo u tu borbu svi zajedno, jedinstveno, kao što su i Titovi partizani krenuli 1941. godine. Nisu svi isto mislili, nisu svi bili istih, ni političkih ni drugih uvjerenja. Bili su u mnogo čemu različiti, ali htjeli su slobodu, jednakost, ravnopravnost, socijalnu pravdu. Dovoljno da se ljudi okupe, sve drugo stave po strani, a kad to ostvare samo po sebi će doći da se u mnogo čemu drugom slažu. Mi u našem antifašističkom pokretu, ne samo u Bosni i Hercegovini, nego u svim ovim državama imamo mnogo nekih koji se nazivaju antifašistima, mnoigo nekih koji su izvan sistema, mnogo nekih koji su i registrovani, ali djeluju sa pozicija koje nisu uistinu antifašističke. Ne može se u antifašističkoj borbi koristiti fašističkim metodama. Ako smo se dogovorili da je danas obilježavanje Drugog zasjedanja AVNOJ-a, ako je danas centralna svečanost, ko su ti pojedinci koji kažu: Ko ste vi? Vi ste fašistička đubrad, izdali ste ideju antifašizma, mi ćemo posebno. A kad im uđete u strukturu nema ih nigdje. Dakle, moramo i svoje redove očistiti i onda se svi složiti, jedinstveno, jer svi mi, od Slovenije do Makedonije, baštinimo isto antifašističko naslijeđe. Ne može biti različito, jer su naši prethodnici zajedno ginuli za slobodu svih teritorija današnjih država, a oinda Jugoslavije. Ako je tako, hajdemo i danas jedni drugima davati još snažniju podršku u obračunu sa onima koji nam urušavaju zajedništvo, koji nam urušavaju to naslijeđe koje imamo i kojim bi se ponosile mnogo, mnogo veće nego što je bila Jugoslavija, a ne ovih šest-sedam koliko je nastalo od Jugoslavije.

Nemojmo zaboraviti, ono što je ovdje stvoreno i ono što je počelo 1941. godine nema niko u Evropi. Svi su imali neke pokrete otpora, pravili diverzije i dijelili letke i od toga su napravili historiju. MI, jugoslovenski narodi imamo historiju za tri Evrope, i oinda nam vlastodršci kažu: Toga se odričemo, to nije poistojalo, to su neki zabludjeli sinovi.

Ja mislim da ovo okupljanje ovdje i ovaj skup jasno govori da mi niti smo zablkudjeli niti smo neko ko ne zna šta radi i zašto je ovdje, ali zbijmo redove, okrenimo se jedni drugima, očistimo svoje redove od onih koji su tu da nam smetaju. Uvijek je na ovim prostorima bilo, kako smo to u Jugoslaviji govorili, domaćih izdajnika. Prepoznajmo ih, odstranimo ih iz svojih redova i svi zajedno, u jednom snažnom, jedinstvenom, svenarodnom antifašističkom frontu recimo novim fašistima NE, onom snagom kojom je Tito 1948. godine rekao Staljinu Ne.

Imamo zaleđe da to možemo svima na planeti Zemlji reći, a ne ovim malim miševima, neostvarenim vojvodama ili ne znam kako se sve ne zovu, da ne možemo reći. Ako to uradimo sve naše zemlje biće sretnije, a AVNOJ će i njegova ideja živjeti, jer je ostvario jedinstvo i mnogima od nas koji danas živimo u drugim državama dao mogućnost da budemo ponovo samostalne države. Mi u Bosni i Hercegovini ne bismo imali referendum 29. februara i 1. marta 1992. godine da nije bilo ZAVNOBiH-a i AVNOJ-a koji je potvrdio odluke ZAVNOBiH-a. Dakle, Badinterova komisija je rekla AVNOJ-evske granice. Ukratko, da nije bilo ZAVNOBiH-a i AVNOJ-a u Jajcu ne bi bilo Bosne i Hercegovine. Zato Bosanci i Hercegovci, bez obzira kojoj političkoj opciji pripadali ovo mjesto moramo slaviti i držati na pijedestalu.

Živjeli i smrt fašizmu !