STATISTA BEZ PROBE
U subotu, 11. februara u Mostaru je u
organizaciji Udruženja antifašista i boraca NOR-a Mostar organizovano
obilježavanje 78. godišnjice oslobođenja Mostara od fašizma u Drugom svjetskom
ratu. U prisustvu više od hiljadu antifašista prispjelih iz cijele Bosne i
Hercegovine, te susjednih zemalja u Narodnom pozorištu održana je svečana
akademija i dodjeljena februarska priznanja, koja je do preuzimanja vlasti u
gradu od strane HDZ BiH dodjeljivao grad kao najviša društvena priznanja. Potom
su antifašisti autobusima, uz policijsku pratnju, sprovedeni do Partizanskog
spomen groblja gdje su bile jake policijske snage. Policija je bila primjetna
tokom cijele rute kretanja kroz grad.
Već ranije nije dozvoljeno da se na
Partizansko spomen groblje dođe šetnjom.
Jedino suvislo pitanje koje se svima nama
nametnulo bilo je: „Zašto?“
Kažu iz sigurnosnih razloga.
I tu nastaje konfuzija. Policija sankcioniše
nas koji mislimo mirno šetati, a ne one koji, eventualno, žele ugroziti našu
sigurnost. Jasno je svima nama da je priča o sigurnosti izgovor, a odluka
politička. Reagujemo na to i stvari otvoreno nazivamo pravim imenom. Nismo dugo
čekali, jer ne pada snijeg da prekrije brijeg, nego da ...
Oglasio se gradonačelnik Mostara koji piše:
“Dok Mostar svakodnevno raste, razvija prometnice,
infrastrukturu, turizam, obnavlja zaostale ruševine, pojavljuju se lažni
moralizatori i falsifikatori načela antifašizma. Predstavljati se antifašistima
noseći u rukama simbole jednog od najgnjusnijih totalitarnih režima je za svaku
osudu. Možda bi i ove godine igrokaz koji isti glumci godinama izvode prošao
bez reakcije, ali nemoguće je zanemariti gnjusno nazivanje Mostara mjestom
neofašizma.
Takav javni govor ne pripada civiliziranom i demokratskom društvu
kojem Mostarke i Mostarci pripadaju.
Duboko sam uvjeren kako smo dovoljno sazreli
kao društvo da demaskiramo lažno predstavljanje i sijače mržnje i podjela. Grad
koji kao gradonačelnik predstavljam podržava i podržavat će sve slobode,
provoditi reforme, ali i reagirati na zlonamjerne postupke i izjave”,
Nakon ovakve reakcije, kojom nas gradonačelnik
hoće uvjeriti da smo slijepi kod očiju, valja ga podsjetiti na neke činjenice.
Ako u gradu teče med i mlijeko, kako je on
zasjeo na gradonačelničku poziciju, valjalo bi da objasni zašto nikada ne
reaguje na obilje fašističkih simbola iz Drugog svjetskog rata, gotovo na
svakom ćošku jedne polovine grada. Takvih simbola pune su i srednjoškolske
klupe u školama gdje kadrove postavlja njegova stranka.
Valjalo bi da nam objasni, ako je sve tako kako
želi predstaviti, kako se desilo skrnavljenje pravoslavnog groblja u
Vihovićima, kako da je Partizansko spomen groblje, koje je Nacionalni spomenik
BiH, više puta, za njegovog mandata napadnuto, kako to da je opljačkana Saborna
crkva u Mostaru itd.
Ali, vratimo se reagovanju gradonačelnika. Kaže
da ne znamo šta je antifašizam i šta su načela antifašizma, te da sve to
falcificiramo. Možda stvarno ne znamo šta su načela antifašizma, ali sa
sigurnošću zmamo šta jeste fašizam danas i ovdje, a to jeste:
-
Dvije škole pod
jednim krovom,
-
Veličanje
pokreta i vojski poraženih od antifašističke koalicije 1945. godine,
-
Davanje imena
ulica po najvećim krvnicima Drugog svjetskog rata. Istina, Gradsko vijeće je
donijelo odluku o promjeni, ali uprkos činjenici da su svi rokovi prošli to
nije učinjeno. Gradonačelnik je izvršni organ koji je to morao provesti, a
nije. Ostavio je te ulice u gradu. Pa samo to je dovoljan razlog da glasno
kažemo kakvu vlast imamo. Samo to bi bilo dovoljno, u zemljama Evrope, da se
opozove.
-
Ne reagovanje na
brojne izraze podrške presuđenim ratnim zločincima,
-
Kreiranje
budžeta grada po nacionalnim kvotama, sa tačno utvrđenim procentima koliko kome
ide,
-
Tolerisanje
nacionalnih obilježja u javnim institucijama, često im dajući primat nad
državnim,
-
I tako dalje, i
tako dalje.
Mi reagujemo na ovo.
Isticanje da je Mostar najmultietničkiji grad u BiH nije
nikakav argument. Statistički to jeste tačno, ali multietničnost koju zagovara
gradonačelnik je izgradnja policentričnog grada sa dvije odvojene zajednice
koje se razvijaju jedna pored druge i ponekad uspostave neku saradnju. Ovaj
koncept jeste podjela, a svaka podjela u budućnosti vodi nepovjerenju, a
nepovjerenje onome što imamo danas u gradu. A imamo privid normalnog grada.
Gradonačelnik priča o silnoj obnovi. Bilo bi lijepo da
prošeta od Lučkog mosta do nekadašnjeg Razvitka. Ta ulica, ulica Maršala Tita,
28. godinu od rata i danas izgleda kao da je juče stao rat. Nedavno je
poslužila kao scenografija, bez ikakvih intervencija, za snimanje filma u kojem
je radnja iz ratne 1995. godine.
Kako da toliko godina nakon rata ova ulica izgleda ovako?
Valja reći da najveći broj turista u ljetnim mjesecima prođe
ovom ulicom i ponese kataklizmičnu sliku Mostara danas. Da li ova ulica nije
došla na red zbog naziva ili ... Valjalo bi čuti gradonačelnika, koji na sve
strane gradi kružne tokove manje prohodne od onog prvog, na Rondou, izgrađenog
prije više od sto godina. Toliko je kružnih tokova da ga se već počelo zvati
gospodarem prstenova.
Da, kaže gradonačelnik: Predstavljati
se antifašistima noseći u rukama simbole jednog od najgnjusnijih totalitarnih
režima je za svaku osudu.
Pregledao sam snimke kompletnog jednodnevnog događanja
tražeći te simbole o kojima govori gradonačelnik. Na akademiji u Narodnom
pozorištu bila je isključivo državna zastava.
Da li je ona sporna gradonačelniče?
Ni ja nisam njenim izgledom oduševljen, jer nije historijska,
ali je službrena i nema diskusije ili biste Vi rađe neku drugu, po navici.
Na Partizanskom spomen groblju najviše je bilo crvenih
zastava udruženja antifašista u čijem logu se nalazi i petokraka. Vjerovatno je
to zasmetalo gospodinu. Neka smeta, Savez je sa svojim logom registrovan kod
državnog ministarstva pravde, dakle legalna zastava i legalno obilježje, za
razliku od mnogih koje vidimo u gradu, a na njih isti gospodin ne reaguje.
Istine radi, valja reći da su se u masi od preko hiljadu ljudi pojavile i tri
zastave SFRJ. I od toga je gradonačelnik, kako narod kaže, pozelenio.
Ljudi koji nose te zastave, svjesni su da Jugoslavije nema i
da je ta priča gotova, ali isto tako kažu, sloboda je 1945. godine došla pod
ovom zastavom i zato joj je mjesto tu. Meni se čini da oni noseći ovu i ovakve
zastave poručuju ovovremenoj vlasti da
nisu ništa stvorili sa čime se mogu identificirati, jer ne pripadaju grupaciji
ljudi kojima je jedina odrednica njihovog bića nacija i vjera. Isticanje
zastave države koje nema 30 godina je izraz nezadovoljstva i bunt protiv države
ili država u kojima žive. Oni vrlo konkretno kažu: Od rata je 28 godina, a ja
gledam kako proći ulicom da me neka ruševina ne ubije, a za toliko godina
poslije onog rata u Mostaru su se proizvodili avioni.
Pa Vi gradonačelniče pričajte o simbolima gnjusnog
totalitarizma.
Ili je možda problem što su Titovi partizani, sa tim
oznakama, porazili one čije ulice još držite u gradu i na taj način vrlo
precizno birate stranu. Pošto ste izabrali onda je jasno da Vam sve što rade
oni drugi jeste igrokaz i da nas pežorativno nazivate glumcima u toj igri.
Međutim, u Vašoj igri niste dobacili ni do igrokaza, to je
nivo loše pripremljenog, već viđenog, skeča uz izviđačku logorsku vatru. Ne možemo
Vas nazvati ni glumcem u tom skeču, jer objektivno, u svemu što se dešava
izgledate kao statista koji je u sve upao bez i jedne probe.
Preporuka: Ne slušajte baš sve što šef kaže, ipak je on
prošao sve KOS-ove provjere i kao provjeren kadar zasjeo u JNA namjensku
proizvodnju.
Smrt fašizmu..!
Primjedbe
Objavi komentar