NEKA SE DANAŠNJI GLAS IZ JAJCA ČUJE JEDNAKO GLASNO KAO I ONAJ 1943. GODINE

 

/Obraćanje na skupu upriličenom u povodu 79. godišnjice Drugog zasjedanja AVNOJ-a u Jajcu 26. novembra 2022. godine/

 

Smrt fašizmu !

Hvala svima koji su danas u Jajcu. Jajce je mjesto, kao što smo već čuli, koje je na posebnom mjestu u našim srcima, kod svih dobronamjernih građana nekadašnje Jugoslavije. Zato nas Jajce okuplja, ali nije samo zato što se mi sjećamo nečeg što je bilo dobro. Da nije bilo Drugog zasjedanja AVNOJ-a, danas, sigurno, ni jedna od ovih država nastalih raspadom Jugoslavije, vrlo je izvjesno ne bi mogla biti država. AVNOJ je svima dao međunarodni legitimitet. Sve su priznate u AVNOJ-evskim granicama, svima je data šansa da imaju referendume o samostalnosti na bazi odluka AVNOJ-a.

Zato naše okupljanje u Jajcu i sjećanje na AVNOJ nije samo sjećanje i žal za Jugoslavijom. To je i zagledanost u budućnost, ali i nadahnuće sjajnim odlukama donesenim ovdje. Ne zaboravimo, evo, ovdje gdje stojimo, ovim platoom hodali su i dr Ivan Ribar, i Maršal Tito, i Koča Popović, i Moša Pijade i brojni drugi koji su donosili historijske odluke i na kraju krajeva tim odlukama donijeli slobodu svim narodima i narodnostima eks Jugoslavije. Zamislimo samo, evo mi, koji smo nešto mlađi od tog vremena, pa i ovi mladi koji su sa nama, oni koji pamte prošle ratove na prostoru eks Jugoslavije, kako smo bili očajni u svim tim situacijama i koliko je bilo teško uspostavljati civilnu vlast u takvim, ratnim, uslovima. Za vrijeme Drugog svjetskog rata, kada je Komunistička partija Jugoslavije 1941. godine, 4. jula, pozvala narode Jugoslavije na ustanak, ta Partija i ti ljudi bili su zabranjeni, bili su u najstrožijoj ilegali. Na prostoru čitave Kraljevine Jugoslavije bilo ih je 12800 i još 60 hiljada SKOJ-evaca.

Dakle, samo 72800 ljudi uz komunikacije koje su mogle biti od usta do usta, ličnim kontaktom i nikako drugačije, jer to je značilo smrt. Oni su uspjeli mobilisati narode i stvoriti vojsku od osam stotina hiljada partizana. Bili su oni i Srbi, Hrvati, Slovenci, Makedonci, Muslimani, Crnogorci i da ne nabrajam dalje, ali su prije svega bili proleteri, Titovi partizani, željni borbe za slobodu, za jednakost, za ravnoipravnost, za socijalnu pravdu.I u tim uslovima stvarali, jedini na prostoru Evrope slobodnu teritoriju i u najžešćim borbama imali viziju o budućoj državi, stvarali organe vlasti. Čuveni Fočanski propisi iz 1942. godine su primjer kako treba organizovati lokalnu samoupravu. Do danas su neprevaziženi, izučavaju se svuda van ovih naših prostora, a kod nas je to u dobra doba skrajnuto.

Dakle, nadahnimo se time da su ti ljudi ovdje donijeli historijske odluke te daleke 1943. godine i razmišljali o dvijehiljaditoj godini. Znali su šta hoće i žrtvovali se da ostvare to, i ostvarili. Jedini u Evropi narodi Jugoslavije nisu imali pokret otpora, nego revoluciju, pravu vojsku i u svemu tome gradili državu.

I stvorili je.

Ovdje su donijeli odluke kakva treba ta država da bude, ali nama Bosancima i Hercegovcima ovo Jajce je posebno važno, jer je tu konačno potvrđeno ono što je zaključeno u Mrkonjić Gradu na Prvom zasjedanju ZAVNOBiH-a. Tu je zabetonirano da je Bosna i Hercegovina ravnopravna republika, u budućoj federaciji, sa svim drugim republikama i da niko nema pravo da nas dira. Zato nam je AVNOJ, nama Bosancima i Hercegovcima, posebno važan, jer on nam je omogućio 29. februar i 1. mart 1992. godine, on nam je omogućio, uz ZAVNOBiH u Mrkonjić Gradu, da danas možemo da kažemo: Imamo Bosansko-hercegovačku državu.

I zato smo ovdje, ali zato su ovdje i Slovenci, Makedonci, i Hrvati, Srbi, i Crnogorci i svi drugi, jer svima njima je isto to omogućeno. Ali iz tog zajedništva, iz toga što je ovdje isijavalo, naučimo nešto, da imamo zajedničko naslijeđe koje nam je dalo sve što smo imali i obezbijedilo ovu, kakvu-takvu, budućnost.

Nadahnimo se tim zajedništvom i gradimo budućnost zajedno. Neka smo u različitim državama, ali imamo previše zajedničkog da bi govorili o razlikama. To i ovaj skup, to i ovo Jajce potvrđuje.

Puštamo njima prostor da rade to što rade.

Nemamo pravo na to ako govorimo o AVNOJ-u i ZAVNOBiH-u, mi u Bosni i Hercegovini.

Nemamo pravo na šutnju.

Nemamo pravo na nedjelovanje.

AVNOJ nas obavezuje na akciju, zajedničku akciju, zbratimljeno. Ne moramo govoriti bratstvo-jedinstvo, možemo govoriti šta god hoćemo, ali na tim osnovama gradimo naše odnose i natjerajmo naše vlasti da rade isto to.

I biće sreće na svim ovim prostorima.

Dozvolite mi da iskoristim priliku, jer ovo jeste prava prilika, da našem pravom domaćinu, Načelniku Jajca uručim jedan skroman poklon u ime Saveza antifašista i boraca NOR-a Bosne i Hercegovine. Moram reći o čemu se radi. Dakle, na Drugom zasjedanju ZAVNOBiH-a u Sanskom Mostu, 1. juna 1944. godine, vijećnici ZAVNOBiH-a donijeli su Deklaraciju ZAVNOBiH-a o pravima građana Bosne i Hercegovine. Ta Deklaracija je nekako, skoro pa zaboravljena, a ona je šira i sveobuhvatnija u priči o ljudskim pravima, o građanskim pravima, o odnosima u ovako složenoj državi kakva jeste Bosna i Hercegovina, nego univerzalna deklaracija o ljudskim pravima Ujedinjenih naroda. Naše stare diplomate kažu da je ova naša Deklaracija bila, ono što mi volimo reći kao urnek, kao primjer za pravljenje ove univerzalne Ujedinjenih naroda pet-šest godina kasnije. Ova je šira i mi smo odlučili da ubuduće evo, ovako upakovano i lijepo dizajnirano, gdje god dođemo, uručujemo tu Deklaraciju, sa nadom da će ona doći u širu javnost i da ćemo se vratiti njoj i da ćemo naše međusobne odnose u Bosni i Hercegovini učiniti boljim po onome što su vijećnici ZAVNOBiH-a 1944. godine donijeli.

Izvolite i živjel