NE TREBA PRIČATI O BOLJEM, TREBA GA GRADITI

/Obraćanje na svečanom skupu u Stocu, 29. oktobra 2022. godine u povodu 78. godišnjice oslobođenja Stoca od fašizma u Drugom svjetskom ratu./

Smrt fašizmu !

Pozdravljam vas u ime Saveza antifašista i boraca NOR-a Bosne i Hercegovine i evo da se i ja pridružim ovim zahvalama što se i ove godine okupismo u Stocu. Naravno, svim Stočanima sretan ovaj oktobar i sjećanje na slavne dane antifašističke borbe i na slobodu koju Titovi partizani donesoše tog 25. oktobra 1944. godine. Ja, naravno, neću govoriti ni o 1944. godini, ni o prošlosti. Ja hoću da govorim o budućnosti. Priča o antifašizmu nije priča o prošlosti. Priča o antifašizmu danas je priča o budućnosti i dijelom o sadašnjosti. Zato na sjajnoj prošlosti, na briljantnom odricanju od svega čega su se odricali Titovi partizani gradimo budućnost. Oni te 1944. godine u briljantnoj operaciji oslobođenja Stoca nisu bili ni Srbi, ni Hrvati, ni Bošnjaci ili Muslimani, ni Romi, ni Jevreji ili Slovenci i ne znam ko sve nije bio u sastavu 29. Hercegovačke proleterske udarne divizije pod komandom legendarnog komandanta Vlade Šegrta, nego su bili proleteri. Bili su Titovi partizani ujedinjeni u ideji borbe za slobodu. Oni su imali san o slobodi, san o jednakosti, san o pravdi, o socijalnoj pravdi i na tome su se okupili i krenuli u borbu za slobodu. Nisu žalili da žrtvuju živote, nisu kalkulisali u toj borbi, jer su znali šta hoće.

Naučimo iz tog mi danas mnoge stvari.

Naučimo da razlike stavimo po strani, okupimo se oko onog što nam je zajedničko. Kada to uspijemo onda imamo pravo reći: Smrt fašizmu ili: I ja sam antifašista. Dokle god govorimo mi i oni, nije nam mjesto u ovom stroju, a moramo priznati da to čujemo i u našim redovima.

Mi ako jesmo antifašisti onda smo antifašisti i dosljedni sljedbenici ideja Titovih partizana. Kući smo Srbi, Hrvati, Bošnjaci, Slovenci, Crnogorci, Makedonci i ne znam šta sve ne. U ovoj borbi smo građani ove zemlje, antifašisti. Kad to uspijemo prelomiti u našim glavama ova zemlja će biti sretna kao što je bila u onom vremenu o kojem često pričamo, ali to je vrijeme prošlo.

Ne možemo živjeti u prošlosti.

Na toj sjajnoj prošlosti gradimo budućnost i nalazimo načine za izgradnju budućnosti.

Drugačije ne može. Naučimo da smo mi sa velikim slovima mi, i svi, a oni koji govore mi i oni su na suprot nas. To je danas fašizam, to je ono što Tamara kaže neofašizam. Uništavanje naših fabrika, uništavanje rijeka, okoliša, bjesomučna sječa šuma, dvije škole pod jednim krovom i slične gluposti su fašizam ovog vremena. Ne nasjedajmo na to i ne prihvatajmo taj riječnik. U gradu gdje ja živim, a to nije daleko, često se može čuti, ušlo je u svakodnevni riječnik: Jesi li prelazio na onu stranu?

Ta druga strana ima mahale i gradske kvartove. Niko ne kaže, ne znam: Jesi li bio na Rondou, na Aveniji, na Luci i tako dalje, zavisno sa koje strane dolazi, nego: Jesi li bio tamo?

Dakle, ne prihvatajmo njihov riječnik. Taj riječnik je podjela, a ta podjela vodi u novi fašizam.

Moramo danas naučiti prepoznavati ove nove, moderne oblike fašizma da bismo naučili i osposobili sebe za našu borbu protiv toga. Kad kažem borbu, ne trebaju nama danas puške, ne trebamo u šumu, ali sačuvajmo, oživimo taj borbeni duh Titovih partizana, izgradimo jedinstvo koje su nam oni ostavili u naslijeđe. Nemojmo biti kafanski stratezi i tamo voditi bitke uz pivo, kafu ili ne znam šta drugo.

Na teren, rad u porodici, rad sa mladima, sa svojima najprije. Hajdemo mi svi svoje potomke osposobiti i naučiti da razmišljaju na ovim zdravim idejama budućnosti. Škola neće, tamo se to ne uči. Ja ću vas podsjetiti, a to pamtim, 1946. godine, pamtim jer sam pročitao na zidu puno godina kasnije, za prve izbore koje su partizani, dojučerašnji, organizovali, jedna od ključnih parola u Hercegovini glasila je: Kultura i prosvjeta to je naša osveta.

Tada u Bosni i Hercegovini ima oko 80% polupismenih i nepismenih. Oni pričaju o kulturi. I krenuo je napredak. Šta su ovi što su na suprot nas prvo uništili 1995. godine i dalje?

Kulturu i prosvjetu.

Današnje škole ne liče na škole. Djeca su odvojena, segregacija totalna. Revizija istorije neviđena. Dakle, u tim školama se uči da su antifašisti oni koje su Titovi partizani pobijedili 1945. godine, uči se u mnogim tim školama da je Tito jedan od najvećih zlikovaca dvadesetog stoljeća u svijetu.

Ima nas koji pamtimo kako je bilo živjeti pod tim „zlikovcem“. Ovo zlikovcem pod navodnicima, naravno. Ali moramo to glasnije, snažnije, jače pričati na sve strane. Ne da bi oživjeli prošlost, nego da bi na tome naučili graditi budućnost. To je naša borba. Titove partizanske bitke su dobivene, i mirnodopske, ali su nam ih oteli. Lijepo je da obilježavamo sve ove datume, ali ne možemo ostati samo na obilježavanju.

Moramo dobiti bitke ovog vremena. Nama su neofašisti ušli u sve strukture vlasti, od mjesne zajednice do Predsjedništva države. Šalju poruke koje su čisti fašizam. I Hitler bi im pozavidio na mnoge.

Koji je naš odgovor na to?

Ima ga, ali nije dovoljno snažan i glasan. Može biti snažan i glasan ako uspijemo izgraditi jedinstven antifašistički front svih građana i naroda u Bosni i Hercegovini, na one tri ideje sa kojima su i partizani 1941. godine krenuli u borbu: sloboda, ali sloboda svih na svakom pedlju ove države i u punom kapacitetu te riječi, socijalna pravda za sve, jednakost i ravnopravnost. Nekad smo to zvali bratstvo i jedinstvo, nije danas popularno, ali možemo reći jezikom ovog vremena. Ako se oko toga okupimo pomesti ćemo ih.

Ali svi zajedno, bez obzira od kuda smo. Ne može biti glavna vijest da je danas u Stocu delegacija Trebinja. Pa to je normalno. Ili da je delegacija Stoca u Trebinju. To mora biti normalno. Kad to shvatimo, da smo od Gradiške i Bosanskog Novog do Neuma, od Livna i Kupresa do Orašja i Bjeljine da je to naša domovina i da je sasvim svejedno gdje smo i da svuda imamo sve ono što nam pripada, svi, onda možemo reći da jesmo antifašisti, u punom kapacitetu te riječi. I možemo imati nadu da će biti bolje.

Ne treba pričati o boljem, treba ga graditi.

Nema ko drugi u ovoj zemlji u ovom trenutku ako ne mi, jer ja silno vjerujem da je najzdraviji dio bosansko-hercegovačkog društva njegov antifašistički pokret, jer to je jedina koheziona snaga ove zemlje. Shvatimo to svi, sakupimo se u jedinstven stroj i biće, biće dobre budućnosti za našu djecu u ovoj prelijepoj zemlji.

Smrt fašizmu !