GRADE, TI SI NA POTEZU

 

Ovih dana Mostarski teatar mladih, u 48. godini postojanja, započeo je prvu akciju od niza najavljenih da svoj trinaesti dom, u kojem djeluje posljednjih osam godina, dovede u potpunu funkciju. Obratio se javnosti slijedećom porukom:

„Cigla za eMTeeM!

Akcija Mostarskog teatra mladih, kojom želi poboljšati uslove rada, na radost

publike, ali i djece i mladih ljudi koji čine eMTeeM.

Ako misliš da Mostaru treba Mostarski teatar mladih, uključi se u akciju

kupovinom jednog kvadratnog metra cigle, koji košta 15,00 KM.

Naš račun je kod Addiko Bank d.d. Sarajevo, broj: 3060170000272968,

sa naznakom “cigla za eMTeeM”. Na videu “eMTeeM dogradnja” možete vidjeti

šta želimo napraviti. Video je objavljen na našoj fb stranici i youtube kanalu

Mostarskog teatra mladih. Link: https://www.youtube.com/watch?v=o_leuhmDZ08.

A eMTeeM će uzvratiti većim brojem djece i mladih ljudi koji razvijajući

svoje kreativne sposobnosti odrastaju u bolje ljude.

Hvala!“

Uz poruku ide i kratka video animacija kako bi trebli izgledati novoizgrađeni sadržaji na Memorijalnoj sceni 2532 (glumačke garderobe, fundus, toaleti, kancelarija, mali bife bar).

Paralelno sa ovom aktivnošću dobijamo informaciju da je Grad  Mostar sa finansiranja skinuo fantomsko udruženje Studio za izvedbene umjetnosti Mostar. Uz to ide informacija da se pomenuti Studio gasi, a da se njihova imovina, koja je kažu dobro uništena, nudi gradskim pozorištima.

Kakve veze ove dvije vijesti imaju i šta se to tiče Mostarskog teatra mladih?

Pođimo redom.

Kada je Mostarski teatar mladih svojim repertoarom i umjetničkim dometima prerastao grad u kojem djeluje, kada je kontinuirano gostovao po svijetu i donosio brojne nagrade, kada su u njemu sa radošću radili vrhunski umjetnici i u Mostar dolazile stotine mladih umjetnika da u neformalnom obrazovanju kroz Alternativnu akademiju stiču nova znanja, bilo je jasno da drugačiji koncept od onog koji propagira aktuelna vlast je uspješniji i svrsihodniji. Uz to vlastitim primjerom rušili smo koncept takozvanih nacionalnih kultura i pokazivali sve vrijednosti kosmopolitskog načina razmišljanja i djelovanja.

To je bio grijeh, smrtni grijeh.

Djelovali smo u objektu Gradska banja u kojem smo vlastitim sredstvima i angažmanom napravili od smetljišta scenu, te od nedovršenog potkrovlja kancelarijski prostor i mali apartman za gostujuće umjetnike. U sve to smo uložili preko pola miliona KM. Zahvaljujući velikom projektu „Delta“ kojeg je finansirala Švicarska kulturna fondacija nabavili smo novu i dobru svjetlosnu, tonsku i ostalu potrebnu nam opremu. Imali smo 18 živih predstava koje su režirali neki od najznačajnijih regionalnih reditelja. Scena je dobila ime po našem kolegi-glumcu, Gradska scena „Toni Pehar“. Postali smo Javna ustanova čija osnivačka prava je preuzeo Grad Mostar. Međutim Grad Mostar u našem budžetu učestvuje sa otprilike jednom trećinom sredstava potrebnih za rad, ali i ostvarenih. Na suprot tome preko većine u Upravnom odboru upravlja 100 %, formalno, a suštinski nikako. Prigovaramo kontinuirano da nas zbog adrese nemaju pravo svrstavati niti u jednu nacionalnu instituciju, jer mi nismo to. Analogno tome i članove Upravnog odbora biraju po jednonacionalnom ključu. Kontinuirano protestvujemo.

I onda krajem 2010. godine i početkom 2011. godine mijenjaju svoja tri člana Upravnog odbora i ide hajka na sve nas koji se bavimo umjetničkim poslom u Mostarskom teatru mladih. Proglašeni smo javno, najprije lopovima, a kasnije kriminalcima, pa zatim falcifikatorima, manipulatorima, neznalicama i čime sve ne. Išla je koordinirana akcija totalne lične diskreditacije. Jednom prilikom jedna važna osoba iz Gradske uprave, misleći na mene, na jednom razgovoru o tome šta i kako treba djelovati izjavljuje: Ja znam, otac mu je, misli na mene, umro od infarkta, majka je imala dva infarkta. Dakle, ima tu neke genetike. Valja ga toliko izluditi da mu srce pukne i tako tiho likvidirati.

I činili su sve da uistinu bude tako. Pravili prijave MUP-u, tužilaštvu itd.

Onda su imenovali, bez ijednog potrebnog uslova, v.d. direktora Mostarskog teatra mladih. Bila je to naša sekretarica koju smo primili da pomognemo samohranoj majci. Bilo joj je to prvo zaposlenje u 38. godini života. Ona pristala igrati kako joj naređuju. Zabranila igranje predstava i rad na započetim projektima, jer to pravi trošak. Onda je kompletan umjetnički ansambl dobio otkaz, a da neki od nas nismo ni znali da smo odjavljeni. Propali su rokovi za žalbe i na sve ono što u normalnoj proceduri otpušteni radnik ima pravo.

Kreću tužbe i protutužbe. Počinje duga pravna bitka u kojoj su svi ili skoro svi protiv nas. Mi nastavljamo raditi kao Mostarski teatar mladih 1974. Nemamo ništa osim sebe samih. Djelujemo kao dio Centra za dramski odgoj koji smo ranije osnovali kako bi obrazovne aktivnosti i dramsko-pedagoški rad odvojili od Mostarskog teatra i dali mu veći prostor i značaj. Centar se brzo afirmisao i postao međunarodno respektabilan centar dramskog odgoja. Preko njega su realizovani brojni projekti i nabavljena skoro kompletna oprema koju je koristio Mostarski teatar mladih. Sve to je bilo zavedeno u inventarskim knjigama i imalo na svakom pojedinačnom komadu markicu sa brojem i imenom vlasnika.

Oprema je ostala u zajedničkom prostoru i nikad vlasniku nije vraćena. To je vrijeme kada u Mostaru djeluje Javna ustanova Mostarski teatar mladih i Mostarski teatar mladih 1974. Prvi koriste prostor, resurse eMTeeM-a i CDO-a, ime i uglavnom ne rade ništa. Grad im redovno uplaćuje tranšu kao i prije dok se radilo. Mostarski teatar mladih 1974 je na ulici, ali umjetnički ansambl je na okupu. Počinje se od nule, ponovo od početka. Iznajmljuje se prostor, počinje obnova, koja traje do danas, ali teatar radi i ponovo raste.

Kažu pravda je spora, ali dostupna. Tačno, sud presuđuje da se nama otpuštenim radnicima moraju isplatiti određene plate jer sve nije provedeno kako treba. E, tad stupaju na scenu meštri manipulacije. Potpisujući razne lažne dokumente, između ostalih i onaj da JU Mostarski teatar mladih, ne posjeduje nikakvu imovinu tadašnji Upravni odbor uz saglasnost gradske administracije gasi JU Mostarski teatar mladih. Sve se to čini kako se ne bi ispoštovala sudska presuda. Uz to sve sa lažiranim dokumentima. Odmah po tome vaskrsava Studio za izvedbene umjetnosti u istom, uzurpiranom, prostoru, sa tuđom, prisvojenom, opremom i finansijskom potporom Grada u istom iznosu koju je imala JU Mostarski teatar mladih.

I oni ništa ne radi ili bolje reći rade neke stvari za lični interes, a Grad preko njih vodi poslove neslavne kandidature za Evropsku prijestonicu kulture.

Mnoge stvari od urađenih nisu mogle bez Gradskog vijeća, kojeg nije bilo. Ipak su urađene. Paralelno sa ovim aktivnostima na crnom tržištu se pojavljuju dijelovi opreme koju prodaju uposlenici. Primjer širokokutnog video projektora, koji nije jeftin.

Sve ovo još je predmet sudskih sporova.

Onda je došla nova vlast i Grad Mostar je donio odluke sa početka teksta. Ono što je sporno je činjenica da neko iz gradske administracije nudi opremu Centra za dramski odgoj, koja je bahato i na silu otuđena 2011. godine od Centra, drugim institucijama u gradu umjesto da je vrati stvarnom vlasniku. Uz to kažu da je oprema oštećena i slično. Ako su njihovi puleni radili, kao što tvrde, a mi znamo da nisu, kako je oprema mogla propasti, kako neki vele od stajanja, vlage, prašine i slično.

Da li to nova gradska vlast radi jer je neinformisana ili je pak slagana od kreatora ove otimačine i uništenja Javne ustanove Mostarski teatar mladih.

Ovim poduhvatom u režiji bivše gradske vlasti uništeno je oko dva miliona KM, a o ugledu pojedinaca, ali i srozavanju ugleda Mostara širom svijeta ne treba ni govoriti. Ovo je već deset godina planetarna tema, jer ime eMTeeM-a u svijetu mnogo više znači nego u gradu gdje djeluje.

Sve što su probali svojom destrukcijom nije uspjelo kako su naumili. eMTeeM, u drugim okolnostima i bez ičije finansijske podrške u gradu i kantonu, djeluje i raste. Svojim rezultatima svjedoči da je umjetnost vječna, a činovnici prolazni.

Na sadašnjoj vlasti u gradu je da odluči: Nastaviti po starom ili priznati grešku prethodnika i ispraviti što se da ispraviti.

A što se nas tiče obećajemo da nećemo biti nikada ničiji poslušnici i da će se sa naše scene progovarati o svemu, a djecu i mlade ljude odgajati u duhu slobode, jednakosti, kosmopolitizma, ljubavi.

Naredni potez nije naš, ali neće biti ni naša sramota koja može proisteći iz krivog poteza.

Grade, ti si na potezu.