IMA JOŠ MJESTA I U PJESMI I U LEGENDI

Mi antifašisti Bosne i Hercegovine spremamo se za svečano obilježavanje 27. jula – Dana ustanka naroda Bosne i Hercegovine. Na brojnim mjestima širom države tih dana biti će organizovane brojne manifestacije. Centralna svečanost će biti održana u Drvaru gdje su se i desile prve ustaničke aktivnosti.

O tome kako je počelo 1941. godine Antifašistički vjesnik piše: „Dan ustanka naroda BiH obilježava se na godišnjicu oružane akcije koju su 27. VII 1941. godine izveli gerilski odredi Bosanske krajine. Oni su tada, uz pomoć seljaka iz okolnih mjesta, napali i zauzeli Drvar i Bosansko Grahovo, uništili žandarmerijske stanice Oštrelj, Manastir Rmanj, Potoke, Grkovce i razbili nekoliko manjih odreda ustaša, žandara i domobrana koji su pokušali da prodru u Drvar. Kasnije je početkom kolovoza narodni ustanak, pod rukovodstvom Pokrajinskog komiteta Komunističke partije Jugoslavije za Bosnu i Hercegovinu, dobio masovne razmjere i proširio se na istočnu Bosnu i Hercegovinu.

Zločini koji su predhodili ustanku

Koncem svibnja i početkom lipnja 1941. godine, u Drvar su stigla dva transporta prognanika. U prvom je bilo oko tristo osoba, iz okoline Bihaća i pograničnih naselja Like, žena djece i iznemoglih staraca, jer su ustaše odrasle i sposobne muškarce izdvojile i pobile. U drugom je bilo oko 350 Slovenaca iz okoline Maribora odakle su prinudno iseljavani. Ubrzo potom, ustaše su započele teror i u samom Drvaru.

13-14. VI. 1941, pohvatana je veća grupa srpskih muškaraca u Drvaru odakle je sprovedena u ustaški zatvor u Bosanskom Petrovcu. Nakon mučenja u zatvoru, ustaše su najveći broj uhapšenika odveli na stratište kod Risovačke pećine, gdje su ih pogubili 18. juna 1941. NDH izvori pominju ubojstvo od 25 do 32 Srba na lokaciji Risovačke jame.

25. VI. 1941. uhapšeno je oko 60 srpskih muškaraca u Drvaru. Uhapšenici su sprovedeni u ustaški zatvor u Bihaću, odakle su krajem lipnja 1941. odvedeni na stratište na Garavicama gdje su ubijeni.

U drugoj polovini srpnja 1941. godine, u selo Očijevo kod Drvara su došle ustaše, pokupile grupu ljudi koje su mogle uhapsiti, i otjerale u Kulen Vakuf. U zatvoru je bilo još mnogo ljudi iz drugih sela. Naposljetku su ih dotjerali blizu sela Borićevac do tamošnje jame gdje su pobijeni.
Organizacija ustanka
S obzirom na ovo sve masovnije ubijanje civila odlučeno je da se pristupi formiranju ustaničkih odreda. Formiranje gerilskih odreda vršeno je u najvećoj tajnosti. Ustaška vlast je naslućivala da se oko Drvara nešto događa i pokušala je da to osujeti. 23. srpnja uputila je nekoliko stotina pisanih poziva viđenijim ljudima iz Drvara i okolnih sela da se odmah jave. U strahu od hapšenja, u Drvaru su radnici napustili tvornice i u njih se više nisu vraćali. Sljedećeg dana ustaške patrole su na ulicama pohapsile 30 ljudi, otjerali u Kulen Vakuf i pobili.

24. VII. 1941. na Kamenici, Crvljivici i Javorju (kod Drvara) Štab gerilskih odreda za srez Bosansko Grahovo i okolinu formirao je gerilske odrede. Iz Drvara i okolnih sela formirano je 9 takvih jedinica sa oko 800 boraca. U široj okolini Drvara formirano je više gerilskih odreda: Kamenički, Javorje, Crljivičko-zaglavički, Boboljusko-cvjetnički, Trubarski, Mokronoški i Tičevski, a na grahovskom području Grahovsko-resanovski odred. Gerilski odredi su bili različitog brojnog stanja što je zavisilo od veličine terena sa koga su popunjavani i oružja sa kojim se raspolagalo. Njihov prvobitni zadatak bio je sprječavanje ustašama ulazak u sela, odvođenje ljudi i pljačkanje imovine.

Ustanak
Napad na Drvar je bio brižljivo pripreman i detaljno razrađen. Svim gerilskim odredima sa područja Drvar-Bosansko Grahovo-Srb izdato je naređenje da 27. srpnja u zoru izvrše napad na ustaške posade u Drvaru, Oštrelju, Prekaji, Trubaru, Martin Brodu, Grahovu i Srbu.

Napad ustanika na garnizon u Drvaru dočekan je jakom mitraljeskom i puščanom vatrom i ručnim bombama. Žestoka borba vođena je cjeli dan. Samo u borbama za Drvar i Oštrelj poginulo je 14 drvarskih boraca. Do kraja dana gerilski odredi, pod rukovodstvom Štaba gerilskih odreda za srez Bosansko Grahovo i okolinu, praćeni stotinama seljaka, zauzeli su Bosansko Grahovo i Drvar, koji je branila 3. četa 1. bataljona domobranskog 10. pješadijskog puka, uništili žandarmerijske stanice Oštrelj, Manastir Rmanj, Potoke, Grkovce, zauzeli dvadesetak željezničkih stanica i razbili nekoliko manjih odreda ustaša, žandarma i domobrana koji su pokušali da od Srnetice, duž željezničke pruge, prodru u Drvar.

Drvarska republika

U oslobođenom Drvaru je ubrzo potom formirana Drvarska brigada, prva brigada Narodno oslobodilačke vojske Jugoslavije.

Drvar je do kraja rata ostao važno partizansko uporište te je čak 2/3 trajanja Drugog svjetskog rata u Jugoslaviji ostao slobodan grad. Iz Drvara i srezova koji su mu gravitirali, formirane su vojne jedinice koje su se borile širom tadašnje Jugoslavije, i formirani prvi organi narodne vlast u BiH iz kojih se razvio ZAVNOBIH.“

Tako je počelo, a završilo je 15. maja 1945. godine, 6 dana kasnije od službenog pada fašizma i nacizma u Evropi. Jugoslovenski partizani, a sa njima i bosansko-hercegovački antifašisti 6 dana duže bili su bitku za konačnu slobodu zemlje. Otpor su pružali najortodoksniji ostaci zlikovačkih jedinica domaćih izdajnika. No, o tome drugi put. Ovom prigodom govorimo o ustanku i njegovom obilježavanju 80 godina kasnije. Puno je dilema, ideja, planova, ali i nedoumica. Nedavno je u Republici Hrvatskoj obilježen Dan antifašističke borbe u Brezovici kod Siska. Svečanost je bila pod pokroviteljstvom Vlade Republike Hrvatske i uz prisustvo najviših državnih zvaničnika. Skupu se vrlo nadahnutim govorom obratio i predsjednik Republike Hrvatske ističući, između ostalog, da su komunisti digli ustanak, a antifašisti oslobodili Hrvatsku i uspostavili njene sadašnje granice.

Paralelno sa ovim dešavanjem stigao nam je poziv za svečano obilježavanje godišnjice ustanka u Crnoj Gori koja će biti održana u Virpazaru. Skupu će se obratiti predsjednik Crne Gore Milo Đukanović. Po ranijim istupima ne sumnjamo da će ponoviti da je antifašističko naslijeđe Crne Gore jedna od konstanti koje su nepromjenjive.

U ovim okolnostima i sa ovim saznanjima mi u Bosni i Hercegovini pripremamo obilježavanje 80. godišnjice ustanka naših naroda. Pripremamo sve daleko od vlasti i bez bilo kakvog interesa vlasti za ovaj važan jubilej.

Koga da mi zovemo da bude pokrovitelj ili da se obrati?

Članove Predsjedništva?

Predsjedavajućeg Vijeća ministara?

Entitetske premijere?

Predsjednike ili predsjedavajuće nekog od entitetskih ili državnog parlamenta?

Nisam siguran da ima smisla.

Zašto?

Zato što puno njih prilikom obraćanja brka pojam fašizam i antifašizam.

Zato što puno njih svojata sve vezano za ustanak, ali i cjelokupnu antifašističku borbu, i to pripisuje u ekskluzivno naslijeđe njegovog naroda.

Zato što puno njih u ovakvim situacijama isključivo govori o greškama počinjenim u antifašističkoj borbi zanemarujući veličinu ukupne borbe i ostvarenih ciljeva.

Zato što oni, uglavnom, ne baštine to naslijeđe.

Uistinu bliži su idejama onih protiv kojih je 1941. godine podignut ustanak i koji su 1945. godine pobjeđeni.

Kako će onda u ovim okolnostima biti obilježena godišnjica ustanka 27. jula u Drvaru?

Svečano i sa poklonicima ideje antifašizma i ideje slobode, ali i sretni što sa nama taj dan u Drvaru neće biti licemjeri koji svojim djelima godinama uništavaju sve ono što su ustanici iz 1941. godine ostvarili u četverogodišnjoj krvavoj borbi.

Uvjeren sam da će ova svečanost biti dobra prilika svim građanima Bosne i Hercegovine da se oslobode straha, koji se kontinuirano proizvodi, kako bi postojeća oligarhija ostala na vlasti.

Uvjeren sam da će prisjećanje na te dane uzleta i vjere u vlastite ideje biti nadahnuće da i brojni građani danas ponovo počnu vjerovati da jesu snaga i da mogu, možemo, svi zajedno mijenjati stvari sa kojima smo nezadovoljni.

Ako se to desi, a hoće, uvjeren sam, ima nade za nas, ima nade da nam se desi neki novi, mirnodopski, 27. juli ovog vremena, neki novi ovovremeni ustanak. Hoće li ga biti zavisi samo od nas. Učimo od ustanika iz 1941. godine. U sličnoj smo situaciji.

Zato je dobro da nam niko od onih sa druge strane antifašizma svojim dolaskom ne opogani svečanost.

Ustanak su dizali mali ljudi, koji su ušetali u pjesme i legende, pa neka ustanak i danas slave mali ljudi. Ima još mjesta i u pjesmi i u legendi. Mi odlučujemo hoćemo li tamo ušetati.