ČEKA LI NAS KORONA REVOLUCIJA?

Lijepo subotnje dopodne u Mostaru. Krenuh u laganu šetnju zadovoljan suncem i mnoštvom šetača koji, uprkos svemu, drže pristojnu distancu. Zastadoh pred jednim izlogom i bez namjere da prisluškujem čuh dio dijaloga u prolazu dvojice penzionera. Nakon što su se upitali za zdravlje jedan upita: Ima li šta novo oko nabavke vakcina?

Drugi se šeretski nasmija i odgovori: Nema i skoro neće ni biti. Ovo je najefikasniji način da riješe finansijsku situaciju u penzionom fondu.

Tad sam se okrenuo da vidim lica dvojice penzionera u kratkom razgovoru. Znam ih obojicu, jedan je bivši ugledni profesor, a drugi ekonomista sa ozbiljnom karijerom u privredi.

Dok su odlazili laganim korakom svako na svoju stranu, ja sam ostao skamenjen. Dugo se nisam pomakao sa mjesta. U glavi mi je brujala ta strašna misao o efikasnom riješavanju finansijske situacije u penzionom fondu.

Ni u mislima neću da vjerujem da to jeste tako, ali ako ta misao kruži gradom ili, možda, državom onda bi sve strukture vlasti morale biti u neprekidnom zasjedanju i neprekidnom radu. Ne zaboravimo da, skoro svaka porodica u ovoj zemlji ima bar jednog penzionera, pa i oni koji su nas svojim neradom doveli u ovu situaciju. Istina, javna je tajna da se neki od tih koji odlučuju o našim životima vakcinišu tajno u Srbiji, Hrvatskoj ili Turskoj, pa im se ne žuri da pomognu nama običnim smrtnicima. To sve još više, tezu penzionera iz Mostara, čini relevantnijom.

Dok o svemu tome razmišljam prisjećam se događaja iz aprila 2020. godine kada je Savez antifašista i boraca NOR-a organizovao komemorativnu šetnju u znak sjećanja na žrtve ustaškog terora u Sarajevu u periodu 1941.-1945. godina.

Nakon što je Savez antifašista i boraca NOR-a Bosne i Hercegovine organizirao tu komemorativnu šetnju, koja je protekla u savršenom redu i na visoko civiliziranom nivou, uslijedile su brojne dirigovane optužbe pojedinaca na zasjedanjima parlamenata, na raznim nivoima, i traženje odgovornosti organizatora za ugrožavanje zdravlja građana. Uslijedila je i policijska prijava po istom osnovu općinskom sudu u Sarajevu protiv odgovornih osoba za organizaciju, koji je nije prihvatio, te žalba policije Kantonalnom sudu u Sarajevu, koji je, takođe, odbija. Valja reći da nakon komemorativne šetnje nije zabilježen niti jedan pozitivan slučaj na koronu učesnika šetnje.

Očigledno smetalo je nešto drugo. Smetao je snažan antifašistički odgovor Sarajeva na fašizaciju događaja koji bi primarno trebali imati vjerski karakter i zadržati se u okviru institucija vjere.

Međutim, mi koji smo tada bili optuženi za ugrožavanje zdravlja građana, danas, nešto manje od godinu kasnije imamo vrlo glasno i otvoreno pitanje za one koji su nas prošle godine optuživali, za one čija je osnovna profesionalna obaveza zaštita stanovništva, te za pravosudne organe. Imamo pitanje za sve one koji su vrlo ostrašćeno prijetili i pozivali na linč sve nas koji smo se dostojanstveno sjetili žrtava monstruoznih zločina činjenih u Sarajevu za vrijeme vlasti tzv. Nezavisne države Hrvatske.

Pitanje je, ili dva, vrlo su jednostavna:

-        Zašto sada šutite?, i

-        Da li će i kada biti procesuirani oni, koji su ugrozili živote kompletnog stanovništva ne nabavkom vakcina?

Od njihovog nedjelovanja, javašluka i neznanja brojne su smrtne posljedice. Možda i vama bliskih osoba, ali ipak šutite. I dio članova naših porodica je preminuo, preminuli su i neki članovi antifašističkih udruženja. Pravovremenom vakcinacijom većina njih je mogla biti spašena.

Dok ispisujem ove redove muči me šutnja u svim parlamentima, muči me šutnja onih što kažu da brinu o nama i u naše ime po kafanama, restoranima ili nekim kancelarijama, koje nisu u sistemu vlasti Bosne i Hercegovine, mlate praznu slamu o ugroženosti naroda, legitimnom predstavljanju, odcjepljenju i sličnim glupostima. Za to vrijeme umire narod ostavljen na goloj ledini kao jagnje za klanje. Dok mi , građani čekamo sadaku iz komšiluka da bar neko bude spašen, oni troše, ne samo naš novac, nego i novac naših nerođenih unuka na vlastito bogaćenje i bahaćenje.

Narod je izgubio nadu.

Kada se to desi, a dešava se, narod više nema šta izgubiti. Život mu više ne vrijedi prebijene pare, zahvaljujući nedjelovanju vlasti. Ako tome još dodamo ono mišljenje penzionera iz Mostara da je nenabavka vakcina na vrijeme, projekat, onda je đavo odnio šalu i sve je moguće. Tada nikome iz vlasti ne bih želio biti u koži, jer Dara je prevršila mjeru.

Šta je mogući izlaz iz situacije?

Hitno procesuiranje odgovornih za ugrožavanje života stanovništva, te brojne smrtne slučajeve, kao rezultat nedjelovanja.

Ako se to ne desi, mogla bi nam se desiti Korona revolucija, šta god to značilo i u kom god pravcu bi moglo krenuti.