MAŠE LI SE ZASTAVOM LJEVICE NA DESNOM CENTRU ?

/Ovaj tekst posvećujem mom drugu Fazli čije srce ne izdrža u borbi za ideje istinske ljevice./

Kampanja za lokalne izbore u Bosni i Hercegovini uzburkala je brojne polemike, ali i otvorila nebrojena ideološka pitanja unutar samih stranaka, ali i između stranaka koje po vlastitom opredjeljenju i proklamovanim načelima stoje na dijametralno različitim stranama političkog spektra. Zanimljivo je međusobno savjetovanje šta trebaju promijeniti, ali i predlaganje kadroviranja u suprotnim taborima. Uz olako pretrčavanje pojedinih istaknutih kadrova na lokalnom nivou sa „desnice“ na „ljevicu“ i obrnuto jasno je da tu nema te vrste pozicioniranja. Pozicioniranje se svodi na činjenicu gdje su nekom pojedincu bolje šanse za prolazak u vijeće ili na načelničku, odnosno gradonačelničku poziciju.

Ako to jeste tako, a jeste, o kojoj mi to ljevici, desnici ili centru pričamo. Čini se da imamo jednu opciju u kojoj se nekoliko pojedinaca, narodski rečeno „zavadilo“, pa okupilo svoju raju oko sebe i trka je ko će koga prije prevariti.

A za to vrijeme gore društvene mreže o ljevici, desnici, izdajama nacionalnih i državnih interesa, o pobjeguljama i herojima, o našim i njihovim, o ... na kraju se ne zna, ali se piše neumorno protiv.

Na ovih nekoliko rečenica nagnala me afera sa SDP-ovim povjerenikom u Srebrenici i silne reakcije izazvane tim povodom. I rukovodstvo Partije prebrzo je reagiralo i isključilo svog čovjeka od povjerenja iz Partije. Stižu pohvale sa svih strana za taj potez, ali i orkestrirane optužbe suparnika, koji su još i gori, ali valja protivnika diskreditirati, naročito sada kad im, misle, može pomrsiti račune u Mostaru.

U svim ovim raspravama optužuje se ljevica kao takva. Uzimaju se argumenti koji su elementarno neznanje, ali isti takvi argumenti se uzimaju i kada se ta ista ljevica brani. 

Stiče se dojam da ni jedni niti drugi ne znaju šta ljevica uistinu jeste. Zato, isključivo zato, citiram jedan tekst skinut sa googla koji ukratko kaže kako je nastala i kada podjela na ljevicu i desnicu i šta jeste danas ljevica.

Evo tog citata:

„Lјevica predstavlja opći pojam kojim se označavaju politički pokreti, političke stranke i političke ideje koje pripadaju političkom spektru lјevice.

Opći ciljevi ljevice obično su društvena jednakost, egalitarizam, radnička prava i demokratizacija, sa čestim naglaskom protiv nevoluntarnih hijerarhija. Tipično zagovara brigu o skupinama koje su potlačene naspram drugih u društvu kroz ublažavanje ili rješavanje nepravednih nejednakosti. 

Termini Ljevica i Desnica nastaju tokom Francuske revolucije (1789. – 1799.), a odnosi se na raspodjelu sjedala u Skupštini Generalnih staleža. Oni koji su sjedili na lijevoj strani, republikanci, protivili su se monarhiji i podržavali revoluciju, uključujući i formiranje republike, dok su na desnici podržavali tradicionalne institucije Ancien Régimea, tj. Starog poretka. Termin ljevica počinje biti korišten restauracijom Francuske monarhije 1815. godine. 

Termin se koristi za mnoge pokrete, pogotovo republikanizam tokom Francuske revolucije, proljeća naroda, pa onda za socijalizam, koji uključuje anarhizam, marksizam, socijaldemokraciju i brojne druge teorije, u 19. i 20. stoljeću. Od tada se ljevica koristi za širok pojas pokreta i ideja, uključujući pokrete za građanska prava, feminističke pokrete, proturatne prosvjede i environmentalizam, i niz političkih stranaka. Profesor ekonomije Barry Clark tvrdi: "ljevičari smatraju da ljudski razvoj napreduje kada se individualci uključe u kooperativne, međusobno sporazumne odnose koji bujaju tek kada se pretjerane razlike u statusu, moći i bogatstvu eliminiraju." 

Obilježja suvremene i nove ljevice za umanjenje nepravda koje stvara ekonomski kapitalizam:

• Na razini poduzeća to znači razvijanje mehanizama demokracije na radnom mjestu;

• Na razini ekonomije to znači razvijanje društvene i demokratske koordinacije umjesto slijepe tržišne proizvodnje;

• Na razini državnih institucija to znači širenje predstavničkog tipa demokracije s mehanizmima izravne demokracije (npr. participativni proračun, opoziv zastupnika i gradonačelnika, itd.);

• Na razini društva to znači borba protiv svakog oblika podređenosti i iskorištavanja, naročito borba protiv diskriminacije na osnovi rase, spola, seksualne orijentacije, nacionalne ili etničke pripadnosti, svjetonazora, hendikepa, pripadnosti manjinskoj zajednici i sl.;

• U odnosu na okoliš to znači usklađivanje gospodarstva u skladu s nosećim i obnovljivim sposobnostima okoliša, te s uvođenjem ekološki prihvatljivih tehnologija.

Pristaše suvremene i nove ljevice se zalažu za internacionalizam, umanjenje i prevazilaženje nepravdi koje stvara svjetski kapitalizam, pa se vezuju uz napredne pokrete i stranke iz cijelog svijeta. Borba obuhvata svjetski anti-kapitalistički pokret, kojeg čine različiti radnički i sindikalni pokreti, pokreti za ljudska i manjinska prava i slobode, te suvremene ljevičarske stranke, organizacije i pojedinci.

Napredni pokreti obično se organiziraju na dva načina. Organiziraju se kao stranke koje žele dobiti demokratsku političku moć i djelovati kao anti-sistemska vlast, ali i kao pokreti koji se bore za nadilaženje sustava bez želje za preuzimanjem političke vlasti. Obje strategije su značajne: oni koji djeluju odozdo, i nadilaze dosadašnje društvene odnose, i oni koji u formalnom političkom prostoru mijenjaju politike odozgo.

Termin suvremena ljevica, nova ljevica ili demokratska ljevica koristi se i kao sinonim za različite anti-autoritarne socijalističke i neo-marksističke pokrete, organizacije i stranke, ali se pridjev "demokratski" koristi za razlikovanje demokratskih ljevičara od boljševizma 20. stoljeća i marksističko-lenjinističkog modela izgradnje socijalizma, koji se smatra nedemokratskim i autoritarnim, te iskrivljenjem plemenite ideje socijalne pravde.

Načelna obilježja suvremene i nove ljevice su: anti-autoritarnost i demokratičnost; anti-kapitalizam; anti-militarizam; sekularizam i anti-klerikalizam; internacionalizam i anti-nacionalizam.“

Uporedite ove stavove sa onim šta rade, šta govore i kako se ponašaju svi oni koji se danas u Bosni i Hercegovini predstavljaju ljevičarima. Ako ima podudarnosti, ima nade da sa ovim kadrovima nešto napravimo i popravimo. 

Ako, pak, nema podudarnosti, moramo konstatovati da imamo ljevicu koja to kao zaštitini znak i mamac za tradicionalne glasače koristi verbalizirajući svoje programe, a u praksi je to nešto drugo. Ako to jeste tako, valja napraviti ozbiljan rez i početi gotovo ispočetka, jer odrasle su generacije koje ne znaju šta jeste ljevica, a ne prihvataju ovo što im se sada nudi na političkoj sceni.

Druga opcija je priznati poraz i biti još jedna bezlična populistička stranka koja na desnom centru maše ljevičarskom zastavom. 

Ja ipak vjerujem da ima dovoljan broj ljudi koji su spremni na ideji ljevice, ali i autentičnom iskustvu i antifašističkom naslijeđu bosanskohercegovačkih ljevičara transformisati postojeće „ljevičarske“ stranke i partije i od njih stvoriti istinsku snagu BiH društva. Za to treba vizija, snaga, hrabrost, odlučnost, odricanje od populizma, ali i snaga dijaloga koja jedina može okupiti sve progresivne snage ove zemlje.

Ne mogu sujete biti veće od ideje, ne mogu liderske ambicije biti veće od države.

Vrijeme je da se sjedne za sto i sve karte stave na taj sto.

U protivnom, valja pripremati sahranu ili dženazu.