HISTORIJSKA/POVIJESNA/ISTORIJSKA BITKA ZA MOSTAR

Još je pet dana do izbora u Mostaru. Od mnogih su, kao i štošta do sada, proglašeni historijskim. Punih dvanaest godina brojne stranke, koalicije i pojedinci čekali su ovaj dan i spremali se da trijumfalno osvoje simpatije najvećeg broja građana. U redu, zato i postoje i zato se i bave politikom.

Obzirom da je ostalo još malo vremena uglavnom svi su već rekli sve, ispucali adute i pretresli ključne teme za koje misle da će biti presudne za odluku građana. Prošetale su i brojne face Mostarom kao znak podrške. Ne samo iz Bosne i Hercegovine, bilo ih je i iz inozemstva, ali i iz inostranstva. Brojni su poslali video poruke ili se oglasili na nekoj od društvenih mreža. Mostar je u centru pažnje, mnogo više nego što to inače pobuđuju lokalni izbori.

To samo potvrđuje davnašnju tezu da se Bosna i Hercegovina ne rješava u Sarajevu, niti Banja Luci, nego u Mostaru. Ovi izbori nisu samo  izbori, ovo je historijska/povijesna/istorijska bitka za Mostar.

A šta uistinu igrači na terenu (čitaj kandidati) nude?

Citiram neke od njih:

- Mi smo za investicijsko gospodarstvo.

- Mi imamo plan za Mostar.

- Mostar zaslužuje bolje zdravstvo.

- Ja imam plan za turizam.

- Hitno zatvoriti Uborak i naći novo riješenje.

- Treba očistiti grad, nepodnošljivo je prljav.

- Hitno se treba riješiti ruševina koje prijete građanima 25 godina nakon rata.

- Treba nam više zelenih površina.

- Kultura se ne može finansirati grantovima.

- Sportisti Mostara zaslužuju da se nakon 30 godina gradnje završi sportska dvorana,

- Treba odmah napraviti reviziju trošenja budžetskog novca u posljednjih deset godina.

- Vrtići moraju biti besplatni ili subvencionirani za sve.

- Mostar je stolni grad Hrvata i mora to ostati.

I tako dalje, i tako dalje...

Sve ovo treba napraviti i mnogo toga što nisam ovom prilikom prepisao, ali ovo su želje koje iznose građani, dakle glasači, oni koji traže od izabranih da rade za njih i budu im servis. Ovo svi znamo, a od onih koji traže naš glas mi trebamo jednostavne odgovore koji stanu u par prostih rečenica. Od njih tražimo odgovore na slijedeća pitanja po svakoj iznesenoj želji, a to su:

- Kako?

- Do kada?

- Kojim novcem?

Odgovora na ova pitanja nema izuzev opšteg: Imamo plan. Šta je sadržaj plana niko ne govori, a i kad kaže to su uopštene fraze koje vrijede za bilo koji grad u državi. To odprilike izgleda kao da je u centralama stranaka ili nekoj im bliskoj NVO urađen urnek pa svi prepisuju stavljajući samo ime grada i neke druge gradske toponime.

Druga značajka ove kampanje je da se stiče dojam da 20. decembra u Mostaru nisu lokalni izbori nego popis stanovništva pa neke organizovane grupe u istim vjetrovkama različitih boja animiraju građane da obavezno iziđu na popis da se vidi da je nas više. 

Najvažnije pitanje, pitanje svih pitanja je da nas bude više, jer to će odlučiti čiji će biti gradonačelnik. 

Samo da ne bude njihov. 

Iz ovog je jasno zašto nema programa i zašto niko na te „sitnice“ ne troši vrijeme i energiju. Nije bitno kakav je, zna li šta, ima li iskustva i kakvi su mu dosadašnji rezultati, važno je da je naš, šta god to značilo. 

Svima su puna usta multikulturalnosti, multinacionalnosti, tolerancije, poštovanja drugog i drugačijeg, uvažavanja po svakom osnovu, ravnopravnosti i tako do u nedogled. Istovremeno ta ista usta puna su priča o vlastitoj neravnopravnosti i ugroženosti i potrebi da zato prvi čovjek grada bude „naš“. 

Na suprot tom tridesetogodišnjem bratstvu istomišljenika različitih boja, koji se i u napadanju lako slože i dogovore kako i kad harmonizirati odnose i nastaviti čerupati plijen (čitaj grad) nalaze se grupe i pojedinci koji „naši“ pišu velikim slovima i misle na sve, misle na građane Mostara. Ali i oni često upadnu u matricu koja je ovdje ustanovljena još 1990. godine i nije je se lako osloboditi.

Ko god u nedjelju pobijedi, bili to „naši“ ili „njihovi“, ili pak „NAŠI“, neće se desiti smak svijeta, niti će od ponedjeljka sve profunkcionirati. Toliko je ova vlast zapustila Mostar da sigurno treba jedan čitav mandat odličnoj novoj garnituri da ga samo počisti. Tek poslije toga možemo govoriti o napretku i razvoju.

Ali od nečeg se mora početi.

Za početak možemo početi od čišćenja. 

Mostar treba umiti.