SAN O NDH

 

Nakon pročitanog pamfleta što ga uputiše javnosti i medijima u predizbornoj utakmici za Gradsko vijeće Mostara iz Koalicije „Mostar moj dom“, a koju čine stranke HSP, HSP BiH i HKDU Hrast, samo mi dvije misli prolaze kroz glavu:

Prva: Kažu kada je 1948. godine u Beograd iz Moskve došla Rezolucija Informbiroa o skretanju tadašnje Jugoslavije sa pravog puta najprije je čitana u užem krugu najbližih Titovih saradnika. Kada je pročitana razvila se veoma živa diskusija o mogućem postupanju u narednom periodu. Svi su više puta govorili samo je Moša Pijade šutio i pušio. Tito ga je u jednom trenu upitao: Bogati druže Mošo što ti šutiš!

Moša Pijade otpuhnuo je dug dim i kratko odgovorio: Zaista me čudi veoma nizak nivo Staljinovog pisanja.

Ostalo je legenda.

Zaista me čudi veoma nizak nivo pisanja ovog pamfleta.

Drugo: Ako sam ikada imao i malu sumnju, a nisam, nakon ovoga sam uvjeren da nam pod hitno treba Zakon o zabrani neofašističkog organizovanja i djelovanja. Ovaj pamflet je školski primjer takvog trovanja javnog prostora.

Podsjetiću na neke činjenice. Partizansko spomen groblje je Nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine, proglašen takvim na osnovu propisanih kriterija i provedene kompletne procedure, a Komisija koja je to verificirala bila je multinacionalna i veoma stručna. Udar na Nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine udar je na samu Bosnu i Hercegovinu. Nije slučajno izabran Dan državnosti da se pred njegovo obilježavanje oglase sa fašističkim pamfletom. Cilj je na sve načine omalovažiti antifašističko naslijeđe, a razlog je jasan, antifašisti su obnovili državnost Bosne i Hercegovine 1943. godine u Mrkonjić Gradu, što po svaku cijenu treba izbrisati iz historije i kolektivnog pamćenja naroda bosanskohercegovačkog. Misle, jadni, kada to uspiju, reinkarnirati će državu čiju ideologiju baštine.

Da bi bilo jasnije citiraću dijelove nekih dokumenata koje su u Mostaru potpisivali i izdavali njihovi prethodnici u nekom ranijem vremenu. Dakle, citiram:

- „Mostar, dne 6. lipnja 1941.

NAREDBA

Naregjujem, da se od momenta objelodanjenja ove naredbe ne smiju Srbi i Židovi kretati po ulicama niti na iste izlaziti do daljnje naredbe.

Prekršitelj ove naredbe bit će na licu mjesta kažnjen.

Za dom spremni!

Ustaški Stožernik

Ivan Zovko v.r.“

Ili dalje:

- „Ustaški stožer

Broj: 1298/41

Mostar, dne 23. lipnja 1943.

NAREDBA

Od časa oglasa ove naredbe stupaju na snagu ovi propisi o kretanju Srba i Židova,

1) Više od dva Srbina ili Židova ne smiju se kretati gradom zajedno,

2) Židovi i Srbi nesmiju uoopšte zajedno ići ili se družiti,

3) Poslije 8 sati uvečer Srbi i Židovi moraju biti u svojim kućama,

4) Židovi i Srbi pri kupovanju u radnjama moraju čekati dok Hrvati podmire svoje potrebe, pa tek onda da kupuju,

5) Židovi će kupovati samo u svojim radnjama,

6) Srbi i Židovi ne smiju ići na šetalište, niti smiju sjediti na Trgu Slobode,

7) Srbi i Židovi ne smiju plesati u javnim lokalima.

Svaki prekršaj kaznit će se najkraće na licu mjesta bez izuzetka.

Ustaški Stožernik

Ivan Zovko, v.r.“

Ili nešto kasnije Gradsko redarstvo izdaje slijedeći proglas:

- „POZIV SRBIMA

Pozivaju se svi SRBI sa članovima svojih porodica čija prezimena po redarstvenom popisu počimlju sa slovima A i B, da se danas 14. o. m. U 10 sati navečer sakupe na željezničkoj postaji radi iseljenja u SRBIJU. Vlak iseljenika krenuti će točno u 11 sati navečer.

Iseljenici imadu pravo sobom ponijeti 50 kg prtljage po osobi te sav svoj novac i sve svoje dragocjenosti.

Svi gore navedeni, koji su dužni otputovati današnjim iseljeničkim vlakom, moraju prije odlaska na kolodvor svoje stanove zaključati i ključeve uz naznaku prezimena, ulice i kućnoga broja predati predstojništvu ovoga redarstva coba br. 5.

Svi koji se ovome pozivu ne odazovu te pokušaju odbjeći ili sakriti se, po pronalasku biti će uhapšeni i najstrožije kažnjeni.

Zabranjuje se svima i svakome pod najstrožijom kaznom primati bilo što od Srba na poklon, pohranu, ili obračun u naravi kao i za iste, koji se moraju iseliti, bilo intervenirati ili ih prikrivati.

Naročito strogom kaznom biti će kažnjeni oni SRBI, koji pokušaju svoju pokretnu ili nepokretnu imovinu na bilo koji način oštetiti.

Iseljenje se imade obaviti u najvećem miru i redu.

Za dom spremni!

Dano u Mostaru 14. kolovoza 1941.

Predstojnik redarstva

Krtalić, v. r.“

Pored dokumenata neko novo vrijeme donijelo je i dešavanja kojima sam svjedočio. Još me progone slike događaja koji su se dešavali 1992. godine. Odvođeni su ljudi iz svojih domova samo zato što su bili Srbi. I nestajali. Ne mali broj. U svemu su prednjačili bojovnici što ih je, kao neku privatnu vojsku, organizirala stranka sa istim ili sličnim nazivom kao ove što potpisaše pomenuti pamflet.

Još ću samo pomenuti proglas od 9. maja 1993. godine, kada je od muslimana, citiram proglas, traženo da svoje kuće obilježe bijelim čaršafima.

I 1941, i 1992. i 1993. godine, ali i 2020. isti je rukopis, stil je malo umiveniji.

San o NDH još živi, a da bi se to moglo realizirati, za početak treba uništiti svaki pomen o antifašističkom pokretu u Bosni i Hercegovini.

Ideologija koju slijede poražena je 1945. godine, jer oni koje slijede bili su na strani Sila Osovine, dakle na strani poraženih i od cijelog civiliziranog svijeta kao takvi obilježeni.

Antifašisti su bili dio pobjedničke alijanse i zato jesu heroji jer su imali snage da zemlju oslobode od ovih i njima sličnih koji su pisali gore pomenute naredbe i proglase. 

Antifašisti su bili narod koji je sanjao slobodu. Bilo je među njima i komunista, pa oni su narod pozvali na ustanak, ali ogroman broj partizanske vojske bio je obespravljeni narod. Antifašista je bio i biskup Mišić, ali ga nikada ne pominjete jer se nije slagao sa Stepinčevim poslanicama i postupcima ustaških vlasti, antifašista i vjećnik ZAVNOBiH-a u Mrkonjić Gradu je i imam Omer Maksumić itd, itd. Oni sigurno nisu bili komunisti. Oni su gradili dobre odnose i brinuli o ljudima, a onda svi zajedno sjeli i obnovili Bosnu i Hercegovinu, kao zasebnu federalnu jedinicu buduće države. Tada, te 1943. godine narodi Bosne i Hercegovine srušili su san o tzv. NDH. To im niste oprostili i koristite priliku predizborne kampanje nebili je uskrsnuli. 

San kao i svaki san nestane kad se čovjek probudi. 

Probudićemo vas.

Da, još samo par riječi o zemljištu na kojem je izgrađeno Partizansko spomen groblje. Istina, jedan dio, ne veliki, pripadao je crkvi. Groblje je završeno 1965. godine. Valja znati da je to vrijeme u kojem nema nacionalizacija. To je, već, vrijeme kada se radi eksproprijacija zbog društvenog interesa. Eksproprijacija podrazumijeva i pogodbu i naknadu. Ne znači da je uvijek ta naknada onakva kakvu vlasnik očekuje, ali radovi se nisu mogli početi bez postignutog dogovora. Valja zaviriti u stare knjige, trag će se o tome sigurno naći.

I slijedeće, ako govorimo o restituciji, svi zakoni o restituciji doneseni u posljednjih 30 godina u Evropi u jednom članu kažu: „Imovina će se vratiti ranijem vlasniku izuzev u slučajevima kad je ta imovina od interesa za državu. U tom slučaju vlasniku će biti isplaćena pravična naknada.“

Država je rekla da je Partizansko spomen groblje od interesa za državu. Nema Zakona o restituciji pa prema tome valja čekati da bude donesen.

O svemu drugom iz pamfleta valja reći da ratni zločini ne zastarjevaju. Postoje i tužilaštva za ratne zločine. Ako sve jeste tako kako se navodi i ako postoji o svemu brojna dokumentacija zašto nikada nije podnesen tužbeni zahtjev pa neka pravosuđe kaže ko, kada i zbog čega je učinio ratni zločin. Ako postoje krivci sigurno su već umrli, ali ćemo svi mi biti relaksiraniji i znati istinu. Trideset godina se sa tim manipuliše i grad drži taocem. Ako imate dokumentaciju stavite tačku na manipulacije. Pomoći ćemo vam. U interesu je Mostara.

Sve drugo smrdi.