NE LUPAJ MALI

Čitam i slušam ovih dana izjavu člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine Milorada Dodika u kojoj kaže da je otadžbinska vojska Draže Mihailovića (čitaj četnici) bila dio savezničkih snaga. Nekad davno za ovakve i slične gluposti učitelj bi rekao: Sjedi, jedan, a mi djeca dodavali: Ne lupaj, mali.

Nije mali, ali drugog komentara za toliku količinu gluposti, neistina, neznanja i bahatosti nemam do: Ne lupaj, mali.

No, ovdje je problem što on lupa svijesno. Zna i on da lupa i govori gluposti, ali te gluposti su dobro plaćene i garant su slobode, koja bi mu, da država funkcioniše, bila oduzeta. Čovjek godinama ruši ustavni poredak države od koje prima platu i niko ništa ne poduzima. Napad na ustavni poredak bilo koje države je čin veleizdaje i valja ga tako sankcionisati, bez dileme i odlaganja.

No, da bi se to uradilo svi drugi moraju biti čisti. 

A jesu li?

Pajtaš mu i sudrug u rušenju države, istina mnogo perfidnije i kako narod kaže „u rukavicama“, Dragan Čović, takođe je visoki državni funkcioner, ali mu to ne smeta da iz istih razloga bude čimbenik razgradnje ustavnog poretka Bosne i Hercegovine. To je već opšte mjesto o kojem i vrapci na grani znaju sve. Ovdje želim podsjetiti na jednu aktivnost koja potiho promiče u bosanskohercegovačkoj javnosti, a ima isto značenje kao i ranije pomenuta priča o četnicima. 

Naime, pomenuti gospodin na domak Mostara gradi Groblje mira. Kada se ne zna suština, ideja i aktivnost za svaku pohvalu. Ali suština je da u tom groblju treba da bude obilježeno desetine hiljada poginulih pripadnika Hrvatske vojske (čitaj ustaša) u Drugom svijetskom ratu. Nije sporno da svaki umrli i stradali čovjek treba imati obilježeno grobno mjesto, ali je sporno da se groblje osvjedočenih zlikovaca proglasi grobljem mira. 

Ovakva aktivnost niti u jednoj zemlji Evrope, gdje kaže da nas predvodi ključni promicatelj Europskih vrijednosti, ne bi prošla nesankcionisano.

Da bi se to kod nas uradilo nosioci ključnih funkcija u državi moraju biti čisti.

I za ovo bi stari dobri učitelj rekao: Sjedi, jedan.

Na sve ovo reaguju predstavnici trećeg „konstitutivnog“ naroda. Reaguju, ponekad oštro, ponekad napadački, uglavnom strasno i ne državnički. Da bi ih se i u zemlji, ali i van nje shvatilo ozbiljno moraju najprije pomesti u svom dvorištu, a ono je dobrano prljavo i zapušteno.

Pođimo redom, bez ambicije da se bilo šta sa bilo čim izjednači, ali da bi izgovorena i napisana riječ u ovakvim slučajevima imala težinu i daleko odjeknula, ne smije ništa u tvom dvorištu biti prljavo. Najprije treba promijeniti sporne nazive ulica u Sarajevu, i ne samo u Sarajevu. Treba promijeniti nazive i nekih škola. Nema tu izgovora o većim i manjim kolaboracionistima. Oni su bili sa druge strane, kao i četnici i ustaše. Koliko, u ovim okolnostima nije bitno, ali je bitno da nazivi ulica i škola sa njihovim imenima šalju opasne i neprihvatljive poruke, a istovremeno otupljuju oštricu kritike na druge slične pojave.

Istovremeno, ti isti se grčevito bore za obilježavanje 25. novembra kao Dana državnosti u znak sjećanja na Prvo zasjedanje ZAVNOBiH-a u Mrkonjić Gradu, gdje je obnovljena državnost BiH. Reklo bi se za svaku pohvalu. Međutim, isti ti su ulicu prvog predsjednika ZAVNOBiH-a, u koji se kunu, prvom prilikom preimenivali. Ne pada im na pamet da organiziraju Svečanu akademiju tim povodom, a kada je organizira SABNOR BiH, ignorišu je.

Ne može se prijemom u Predsjedništvu uz čašicu i mezu slaviti državnost. Nedovoljno je, a sve skupa vrlo licemjerno.

I onda se pitamo što tapkamo u mjestu, što mladi bježe iz zemlje, što sportisti vole igrati za druge države, a ne svoju, što brojni Bosnu i Hercegovinu ne osjećaju svojom, pa je analogno tome i ne vole.

Narod slijedi gore pomenute, koji su često izabrani na te pozicije pod sumnjivim okolnostima, te zato ne dozvoljavaju nikakve promjene.

Kako mi nedostaje dobri stari učitelj da im svima kaže: Sjedi, jedan.

Nedostaje mi i ona moja dječija družina koja bi uglas dodala: Ne lupaj mali.