STRAH KAO ALAT PREDIZBORNE KAMPANJE

Nakon što su prije par dana duž Bulevara Narodne Revolucije u Mostaru (čitaj duž bivše ratne linije razdvajanja) osvanule jake policijske snage sa obrazloženjem da su tu u cilju spriječavanja huliganskih obračuna grupa navijača Zrinjskog i Veleža nazvao me prijatelj, dobar poznavalac situacije u Mostaru, i pita: „Kako se bliže izbori u Mostaru nakon 12 godina čini se da napetost raste. Da li su ispadi onih koji se nazivaju navijačima Zrinjskog, na dan utakmice sa Veležom, u neku ruku označili početak kampanje sa jezikom mržnje iz 90-tih?“

Dugo smo pričali, o svemu, imao je dosta pitanja. Koliko se sjećam, između ostalog i ovo sam mu rekao:

Moglo bi se reći da na neki način napetost raste sad kada se zna dan održavanja izbora, ali mislim da to još nije artikulisano u potpunosti u tom smislu. Još smo na već poznatoj retorici i starim uhodanim akcijama i aktivnostima. Počele su aktivnosti proizvodnje straha u cilju homogenizacije etničkih grupa. To su metode koje su godinama primjenjivane i koje su godinama donosile pozitivne rezultate za samozvane vođe tih istih naroda. Ukratko, proizvodnja straha je 30 godina osnovni predizborni alat vladajućih struktura. Počelo je, ali obzirom da 12 godina nije bilo izbora i da su svi ove proglasili „istorijskim“ za očekivati je pojavu novih alata u proizvodnji straha. U tom kontekstu treba posmatrati i događanja od 8. avgusta ove godine. Naime, predstavljeno je to kao huliganski incident grupe navijača „Zrinjskog“ na dan održavanja lokalnog derbija. Ja nisam siguran da se radi o grupi navijača, jer oni nisu imali nikakvih navijačkih obilježja, niti su na bilo koji način govorili o predstojećem derbiju. Njihova odjeća, način kretanja, pozdravljanja, te rušilačke aktivnosti jako su podsjećali na slične neofašističke grupe koje egzistiraju širom Evrope. Tim više, što ovakve grupe redovno susrećemo u gradu prilikom svih posjeta Partizanskom spomen groblju, koje je njihova kontinuirana rušilačka meta. Za tih posjeta antifašiste od njihovih nasrtaja štite jake specijalne policijske snage. Dakle, ja vjerujem da se radi o sprezi politike i od politike organizirane grupe mladih ljudi sa ciljem proizvodnje straha. Doda li se tome činjenica da nikada niko od tih nije procesuiran, te da od rata do sada imamo 29 neriješenih ubistava počinjenih iz nacionalnih razloga, onda ove moje teze, čini mi se, imaju smisla. Ukratko, sve jako podsjeća na atmosferu devedesetih. I tada su se najprije pojavile grupe u crnim uniformama, a onda je došlo sve drugo.

Problem je što se ništa u Mostaru ne dešava bez miga ili saglasnosti Zagreba. Ne treba biti naivan i misliti da je politika Dragana Čovića autonomna, te da je HDZ Hrvatske tek sestrinska stranka. Pa delegacija HDZ BiH je ovih dana otišla u Zagreb položiti cvijeće na grobove Franje Tuđmana i Gojka Šuška i tako ozvaničiti početak predizborne kampanje za predstojeće lokalne izbore u BiH. Jasna je to poruka koju HDZ BiH sa grobnih mjesta tvoraca ideje podjele BiH i tvoraca u Hagu presuđenog UZP-a šalje javnosti u BiH. Ja mislim da su i ova dugo odlagana odlikovanja jedinicama HVO-a u ovom trenutku dodijeljena u cilju jačanja poljuljane pozicije HDZ-a BiH pred predstojeće izbore, ali i u cilju homogenizacije biračkog tijela, ne samo hrvatskog. Ova odlikovanja vratila su i dio bošnjačkog biračkog tijela u 1993. godinu, a poslijedice su, sa jasnim namjerama, vrlo jasne. Što je biračko tijelo etnički homogenije ideja o podjeli BiH je jača, a ciljevi UZP-a snažniji. Ako prilikom dodjele priznanja predsjednik Milanović još izjavi da svi osuđeni u Hagu nisu ratni zločinci, poruke, ali i posljedice su i jasne, ali nažalost i opasne. To nisu prijateljske geste. Bosni i Hercegovini ne trebaju verbalni izlijevi prijateljstva i podrške, Bosni i Hercegovini trebaju mali ljudski izrazi prijateljstva i konkretne akcije u duhu održanja njene osobenosti. Sve drugo je licemjerstvo i u duhu je njene razgradnje. Krajnje je vrijeme da nas i Hrvatska i Srbija ostave na miru i puste da pospremimo svoju kuću sami. Sve što se ovdje dešavalo i dešava kreirano je u Zagrebu i Beogradu, a za dobre novce uvijek se nađu lokalni izvršioci. Smrad iz Beograda i Zagreba mi ovdje mirišemo.

Kontinuirano, poučeni ranijim iskustvima, lebdi pitanje da li bi situacija mogla eskalirati do izbora, ali i nakon izbora, u zavisnosti od rezultata.

Ja mislim da situacija eskalirati hoće sigurno, ali ne očekujem neke krajnje ekstremne aktivnosti. Medijski će se ići do krajnjih granica neukusa, primitivizma i ratnohuškačke retorike. Biće i fizičkih incidenata, siguran sam. Na ulice će sve češće biti izvođena jedinica specijalne policije. Stvaraće se atmosfera opsade i atmosfera devedesetih. To po pravilu ima za cilj homogenizaciju po etničkoj osnovi. 

Ako se to desi u Mostaru će ostati isto stanje i iste politike. Imaćemo dvije polovine grada koje se različito razvijaju i sa kojima se različito upravlja, a njegov centar postajaće sve više periferija kojom se prolazi kad se mora. Ako se pak desi čudo, pa na izborima dobar dio izbornog kolača uzmu stranke građanske orijentacije biće snažna kampanja o ugroženosti naroda, o majorizaciji, pozivaće se države „matice“ i one će se svesrdno uključiti u kampanju i snažno doprinositi destabilizaciji cijele države. U tim okolnostima strah će reducirati slobodu kretanja i ponovo bivšu ratnu liniju središnjom ulicom Mostara pretvoriti u nevidljivu, ali stvarnu granicu što i jeste krajnji cilj politika sada vladajućih političkih opcija.

Međutim, valja reći, pored svega iznesenog, da je sadašnje stvarno stanje u Mostaru, pored svega što mu se dešava, da u njemu žive dva Mostara. Jedan koji želi uništiti sve u njemu po čemu je poznat i onaj drugi koji ga voli i želi sačuvati sa svim njegovim naslijeđem. Ovo je jedina prava podjela, sve drugo je uvezeno u Mostar. Ja vjerujem, svjedočim tomu svaki dan da je ovaj Mostar koji ga želi sačuvati mnogo brojniji, bolji i ljudskiji. Ali ucijenjen je, isprepadan, nedovoljno organizovan. Taj Mostar je građanski, to je Mostar koji se oslanja na misao i djelo Alekse Šantića, Husage Ćišića ili Predraga Matvejevića, to je Mostar koji nije zagledan niti u Zagreb, niti u Beograd, nego u vlastitu evropsku prošlost iz koje želi crpiti inspiraciju za budućnost. Na suprot tome je kriminalizirana, korupcionaška, bahata vlast koja koristi sva sredstva da ovaj Mostar drži u strahu za vlastitu egzistenciju i tako kontroliše. Ne treba zaboraviti da se ovdje sa oko 25 % dobivenih glasova od ukupnog broja birača vlada, a naprijed navedena vlast uvijek ima toliko svojih „vojnika“ koji će bezuslovno glasati kako im se kaže jer tako održavaju nezaslužene pozicije. 

Ja se nadam da će ovi izbori zakazani za decembar probuditi ovaj pravi Mostar i da će taj Mostar svojim brojem promijeniti strukturu vlasti. Tada je moguće sve očekivati, ali nikakva žrtva nije velika za promijenu postojećeg stanja. Nadam se da će prazan stomak i bijeg mladih na zapad, što za poslijedicu ima pražnjenje grada, savladati strah. Ako se to desi Mostar će se početi vraćati sebi, a san o stolnom gradu blijediti.