MOST IZMEĐU PROŠLOSTI I BUDUĆNOSTI

Partizansko spomen groblje ili Partizanski spomenik u Mostaru je remek djelo graditeljske baštine, neponovljivo umjetničko djelo, jedinstveno u Svijetu.

Zbog toga ga treba obnoviti i sačuvati za buduće generacije. To je naš Kip Slobode, to je naša Trijumfalna kapija, to je naš Taj Mahal. Ugledajmo se na te narode i kulture i njihov odnos prema pomenutim spomenicima.

Partizansko spomen groblje je Grad mrtvih naspram Grada živih, to je slika ili odraz slike u ogledalu Mostara. Odreći se ovog spomenika uistinu znači odreći se sebe, odreći se grada, odreći se Mostara.

I zbog toga ga treba obnoviti i sačuvati, jer on predstavlja pomen na najsvjetliji dio istorije Mostara kada je svaki osmi stanovnik ovoga grada dao svoj život u borbi protiv fašizma. Odreći se antifašista znači stati na drugu stranu, stati na stranu anticivilizacijskih tekovina koje nam žele servirati i uvjeriti nas da su naše.

Zbog toga on i jeste spomenik za budućnost, za školovanje budućih generacija na ideji antifašizma, humanosti, ljubavi prema gradu i domovini. Njegovi simboli su trajna inspiracija i nadahnuće, a metafore ključ za odgonetanje prošlosti i izgradnju budućnosti težeći dosezanju Univerzuma. Dan proveden na ovom spomeniku je inspiracija za bolje razumijevanje života, ljubavi, ali i smrti, odricanja, vjerovanja u viziju i ideju. Spomenik je groblje heroja rata, ali i nadahnuće za heroje mira. Ovdje se uči kulturi mira, ovdje se uče prve rečenice i prve lekcije o odricanju, toleranciji, miru, ravnopravnosti…On je most između prošlosti i budućnosti.

Mostar je danas grad koji se sunovratio do samog dna, grad koji se odrekao svoje prošlosti, grad u kojem se nastoji zaboraviti sve što ga je u prošlosti činilo gradom i perjanicom kulture. Ne tako davno jedan uvaženi franjevac je na jednom uglednom skupu u Sarajevu rekao: “Podsjećam vas da Evropa u Sarajevo nije došla preko Save, nego preko Ivana”. Htio je reći kakav je evropski kulturni centar bio Mostar. Sve je to zaboravljeno i nastoji se zaboraviti i potisnuti, a plasirati nam neke nove, iz susjednih zemalja uvezene vrijednosti, koje ovdje uspijevaju koliko i smokva i šipak u Bosni. Ali unose zabunu i konfuziju, koji vode gubitku identiteta i prihvatanju tuđeg identiteta kao svog. I tu nastaje haos koji se vidi na svakom koraku u gradu, haos u glavama ljudi koji vodi razgradnji bića grada. Kad grad izgubi svoj višestoljetni identitet, kad mu se serviraju neke nove vrijednosti lako je stvoriti klimu za rađanje neofašizma. Ako svakodnevno prolazite ulicama osvjedočenih ideologa fašizma i fašističkih krvnika iz Drugog svjetskog rata, a politika vam kaže da su oni nacionalni heroji i mučenici stradali od partizana, onda je jasno zašto fašizam i neofašizam rastu i nikada ne budu sankcionisani u Mostaru. U taj rast involvirana je politika do najvišeg državnog nivoa. U takvom okruženju i ozračju nemoguće je njegovati civilizacijske tekovine koje grad baštini.

Ne znam kada će i da li će grad podržati obnovu Partizanskog spomen groblja, ali znam mi koji to želimo nećemo odustati. Politika ljudi koji sada vode grad je da taj kompleks treba prenamjeniti i pretvoriti u nešto drugo. Imaju već i projekte za to. Problem im je što to jeste proglašeno Nacionalnim spomenikom BiH pa je malo teže ostvariti planirane ciljeve, a i nas antifašista ima dosta i organizovali smo se. I nismo sami.. Zato oni nebrigom stimulišu rušitelje da se nastavi devastacija do nemogućnosti obnove. Da misle  drugačije mogli su ga već zaštititi, ali nisu. Ne žele pomoći, to znamo. Zato ćemo ih prisiliti da ne smetaju, dok ne odu sa političke i istorijske scene. Partizansko spomen groblje biće obnovljeno uprkos svima i svemu.