IMAMO LI PRAVO NA NEDJELOVANJE?

Svi smo nedavno prilikom odlučivanja o Evropskoj prijestolnici kulture navijali za Mostar i potajno se nadali nekom čudu, ali čuda u realnom svijetu nema. Tamo, u Svijetu, ljudi gledaju činjenice i odluke donose na bazi činjenica. Emocije su tu tek kao neki dodatni začin, a nas su nosile isključivo emocije. Dakle, svima hladne glave od samog početka bilo je jasno da Mostar nema nikakve šanse postati Evropskom prijestolnicom kulture.

Šteta, prokockana je šansa za neko buduće vrijeme i za neke druge, normalnije politike. Grad koji se odrekao dijela kulturnog naslijeđa, grad koji nema vizionarsku strategiju razvoja kulture, grad koji ne ulaže u kulturnu infrastrukturu, grad koji se guši u smeću, grad koji svake godine gubi bezpovratno par stotina stabala u svom urbanom dijelu, grad koji ne može riješiti problem parkiranja, pješačkih zona, naziva ulica, je grad haosa, grad bez perspective. Takav je jer se njim ne upravlja na civilizacijskim tekovinama koje je bio dostigao, te takav ne može biti ishodištem kulturnog zračenja Evrope.

Dodamo li tomu dugogodišnje neodržavanje izbora i sve podjele koje postoje u gradu, slogan “Sve je premostivo” postaje, u ovom kontekstu, neozbiljan. Evropi se ne mogu prodavati šarene laže. Premostimo mi u samom gradu bar polovinu ponora koji nas, na različite načine, dijele pa onda pričajmo drugima o premošćavanju.

Ukratko, čulo se za Mostar i to je dobro, ali ako ovo ne bude ozbiljna opomena da se počne raditi na Mostaru tonućemo još dublje.

Vremena u kojima živimo turbulentna su i traže angažman od svih nas. Ovih par rečenica pišem sa nadom da će biti shvaćene kao poziv na akciju, na aktivnije uključivanje većeg broja građana u borbu za bolji Mostar, za Mostar u kojem će se svaki građanin osjećati dobro i imati budućnost. Ja vjerujem da u glavama nekih naših sugrađana postoji vizija kako do takvog Mostara, vjerujem da postoje pojedinci i grupe koji znaju, mogu, a i žele ostvariti tu viziju. Oni imaju odlučnost da to realizuju, ali treba im snaga grada, a ta snaga su građanke i građani Mostara. Ujedinimo naše snage za Mostar kojeg se sjećamo i o kojem sanjamo. Ne da bismo se vraćali u prošlost, nego da bi iz nje učili i gradili budućnost.

Recimo sebi: Mi ne želimo samo sjećanje i samo snove, mi želimo stvarnost. Kada to odlučimo znati ćemo i kako do nje. Učinimo to zajedno, jer niko od nas nema više vremena. Svako čekanje vodi nas u nepovratni ponor. Nadahnimo se brojnim pojedincima iz naše prošlosti koji su nam ostavili Mostar kakav volimo i kakav želimo.

Imamo li pravo na nedjelovanje?

Imamo li pravo na šutnju?

Zapitajmo se šta će o nama govoriti sutra, ako danas pristanemo na nedjelovanje i šutnju.

Zato: AKCIJA!