eMTeeM-ovo ISKUSTVO SA FORUM TEATROM

 

Naša ozbiljnija iskustva i susreti sa Teatrom potlačenih počinju poslije rata, nakon 1996. godine. Najprije smo se sreli sa Teatrom slika i koristili ga istovremeno kao alat u radu i primjeni Teatra u obrazovanju u okviru Pax projekta koji je trajao od 1997. do 2000. godine i realizirao se na području cijele BiH i povremeno Hrvatske i Srbije. Težište projekta bilo je pomirenje i rješavanje konflikta, pa su i sve teme koje smo obrađivali imale to doživljeno iskustvo. Težište rada bilo je usmjereno na mlade ljude, voditelje raznih omladinskih grupa koje koriste teatar u svom radu, te na prosvjetne radnike.

Shvatili smo da je to moćna tehnika u radu sa ranjivim grupama, te da daje rezultat, ali smo bili i svjesni da nam treba dodatna obuka. U okviru naše Alternativne akademije organizirali smo više radionica forum teatra, ali išli i na slične radionice u Austriju, Hrvatsku... Učili smo od Augusta Boala, Julijana Boala, Stiga Eriksona, Adriana Jacksona... Počeli smo 1999. godine i to traje u kontinuitetu do danas.

Prvu ozbiljniju forum predstavu napravili smo 1999. godine. Bila je to predstava „Antigona“ rađena po istoimenoj tragediji. Igrana je širom BiH. Gostovali smo u Hrvatskoj, Srbiji, Crnoj Gori i Grčkoj. Bila je namjenjena mladim ljudima, ali smo je igrali i forumovali i sa starijim, jer je tema vlasti i moći koja iz nje proizilazi bila izazovna za sve generacije.

Druga ozbiljnija predstava forum teatra bila je „Mostarska gimnazija?“, predstava koja je na formalnom ujedinjenju dvije gimnazije u Mostaru ukazala na svu pogubnost života u podijeljenim zajednicama i generalno u podijeljenom društvu. Predstava je nastala 2006. godine i bila je namjenjena mladim ljudima srednjoškolske dobi. Igrali smo je u BiH, Hrvatskoj, Srbiji, Izraelu, Palestini...Nastupili sa njom na više festivala. Bila je to predstava koja je pozivana u regionalnim okvirima da posluži kao pokazni primjer dobrog forum teatra. Zanimljivo je da smo, u cilju animacije publike kod nas, kao početnu vježbu uveli „vruću stolicu“, koja izvorno dolazi iz druge metodologije, iz Teatra u obrazovanju. U početku su nam to osporavali tzv. „čistunci“ pozivajući se na Boalovu knjigu „Teatar potlačenog“. Mi smo istrajavali jer smo vidjeli da to daje rezultat i da je odlična tehnika za probijanje leda u kontaktu sa publikom. Danas to svi koriste, čak i oni koji su bili najglasniji u osporavanju. Tehniku koristi i Julian Boal, uvjerili smo se sami. „Mostarsku gimnaziju?“ igrali smo 4 godine.

Od 2010. godine počinjemo intenzivnu saradnju sa Helsinškim odborom za ljudska prava iz Bijeljine i u okviru njihovih sedmodnevnih omladinskih škola ljudskih prava radimo seriju radionica u kojima se koriste elementi forum teatra i prave male forum predstave. Teme su suočavanje sa prošlošću, pomirenje i ljudska prava. Ta aktivnost traje do danas, a godišnje se održi 4 – 5 sedmodnevnih radionica sa po 20 mladih ljudi iz cijele BiH. Većina mladih ljudi uzrasta su od 16 do 24 godine.

U isto vrijeme radili smo više radionica sa ciljem realizacije forum predstava sa omladinskim aktivistima za potrebe organizacija „Cure“, „Terca“, CRS. Radionice su realizirane u Sarajevu, Kladnju, Srebrenici, a rezultat svake radionice su po tri mala foruma koji su izvedeni na Festivalu ženske umjetnosti u Sarajevu, Olovu, Kladnju, Vlasenici, Križevićima kod Zvornika, Srebrenici, Bratuncu, Brčkom, Tuzli itd. Ova iskustva rada sa omladinskim aktivistima koji se prvi put susreću sa teatrom uopšte i prvi put čuju za forum su vrlo interesantna. Nemaju kompleks igranja i pozorišnih pravila što pojednostavljuje forumovanje. Uključivanje publike u forumovanje uvijek je bilo odlično i ključni problem je bio kako zaustaviti forumovanje. To nas je uvjeravalo da forum ima snagu i da Boalova misao da „forum nije revolucija nego proba revolucije“ ima smisla.

Već negdje 2011. godine započinjemo više projekata baziranih na forum teatru u BiH i Crnoj Gori. U Nikšiću započinjemo saradnju sa Centrom za Romske inicijative. Realiziramo seriju radionica na kojima osposobljavamo grupu mladih Roma i Egipćana za primjenu forum tehnika. Sa njima u 5 godina pripremamo 8 predstava koje se igraju širom Crne Gore, prvenstveno u Romskim naseljima, ali i u školama, te gradskim trgovima. Bavimo se temama ranih i ugovorenih brakova, potrebom školovanja Romske djece, diskriminacijom, nasiljem u Romskim zajednicama i porodicama. Sa ovom grupom uradili smo i jednu predstavu legislativnog teatra koju smo igrali za poslanike Skupštine Crne Gore, policiju Podgorice, te načelnike opština u Crnoj Gori, a sa ciljem promjene nekih zakonskih odredbi. Predstave su igrane u skupštinskim salama sa uključivanjem poslanika, kasnije policajaca i drugih. Ova aktivnost dala je rezultat. Snimljen je kratki dokumentarni film o forum predstavi koja tretira diskriminaciju, te odlukom Ministarstva prosvjete prikazan u svim razredima u školama Crne Gore sa obaveznim razgovorom o diskriminaciji. Nakon ovih aktivnosti, ali i drugih, pokazatelji kažu da je broj Romske djece upisane u prvi razred osnovne škole povećan za preko 30 %.

Slične aktivnosti paralelno sa Crnom Gorom radili smo i u BiH u istom periodu. Nosilac projekata bio je Centar za dramski odgoj. Projekti su „Vidiš da smo isti“, „Možeš ti to 1 i 2“, „Prvi korak“, „Izbjegni moju sudbinu“... Težište rada bile su Romske zajednice u Bihaću, Banja Luci, Bijeljini, Tuzli, Kaknju, Zenici, Visokom i Vitezu. Intenzivan rad rezultirao je odličnim grupama koje same mogu pripremiti i izvesti forum programe. Takve grupe nastale su u udruženju „Otaharin“ u Bijeljini, Centru za majke „Nada“ u Kaknju, Udruženju „Mladi Romi“ u Vitezu, te udruženju „Budi mi prijatelj“ u Visokom. Predstave su se bavile  uglavnom diskriminacijom, predrasudama i školom. Bile su namjenjene Romskim zajednicama, ali i svim građanima. Najbolji rezultati su bili kada su grupe koje izvode forum miješane, ali i publika takođe. Posebno su bili vrijedni forumi „Zabranjena ljubav“, „Hoću školu“ i „Nevjesta“. Igrani su širom BiH, ali i u Slavonskom Brodu, Puli. Izvođeni su na festivalima u Mostaru, Travniku, Gračanici, Goraždu, Prnjavoru. Ove predstave su i nagrađivane. Zanimljiv slučaj desio se tokom izvedbe forum predstave o nasilju u porodici u Prnjavoru na Festivalu manjina. Predstava je igrana na gradskom trgu pred mnogo publike. Tokom scene nasilja muža nad ženom Romkinjom na scenu je upao policajac i intervenisao . Želio je zaštititi ženu. Toliko je bilo realistično da je čovjek pomislio da se to stvarno dešava.

Ove aktivnosti su nastavljene, ali sada je naša uloga mentorska.

U samom eMTeeM – u posljednjih 6 godina redovno svake godine napravimo bar jednu forum predstavu na aktuelne društvene probleme zajednice u kojoj živimo i uglavnom te forum predstave igramo po školama idući od razreda do razreda. To se odvija na satovima odjeljenske zajednice. Forumi moraju biti kratki i sve se mora završiti za 45 minuta, ali uspjevamo. Teme su maloljetničko nasilje, nasilje u porodici, nasilje roditelja prema prosvjetnim radnicima, podjele, ovisnosti i slično.

Važno je istaći da mi nikada ne pišemo scenarij unaprijed. Scenarij, ali i tema dođu iz niza igara, improvizacija i tehnika koje primjenjujemo. Scenarij se na kraju napiše. Najveću pažnju posvećujemo biografijama likova koje ih pokreću na određene aktivnosti. Najteži dio posla je priprema i trening jokera. Održali smo više radionica sa tom tematikom. Rijetki, vrlo mali broj njih se usuđuje preuzeti tu ulogu, a kad je i preuzmu to rade u manjim sredinama i izvedbama za koje misle da su manje važne. Za važnije izvedbe i gdje je više prisutnih zovu nas i to nam često predstavlja mali problem, jer valja uskladiti termine, a i bojimo se da to usporava njihovu samostalnost.

Svake godine posljednjih 8 godina organizujemo u prosjeku 4 višednevne radionice osnova forum teatra za zainteresirane sa željom da što više ljudi uputimo u ove tehnike i forum teatar uvedemo u škole kao redovno sredstvo rada. Sve se to odvija u okviru naše trajne akcije „Školski forum teatar za školu bez nasilja“.

Ozbiljnije i u kontinuitetu forum teatrom u BiH bavi se Teatar Forum iz Istočnog Sarajeva kojeg vodi Vitomir Mitrić.

Sve ostalo je po mojim saznanjima skromnog kvaliteta i upitno da li je uopšte forum. Forum bez forumovanja nije forum. Diskusija o predstavi nije forumovanje. Moderator diskusije nije Joker, a bez Jokera nema foruma itd. Puno je aktivista koji su pročitali jednu Boalovu knjigu i smatraju da je to dovoljno i već rade forume. Drugi problem predstavljaju vrsni teatarski umjetnici koji se iz ko zna kojih razloga upuštaju u forum teatar bez treninga, a pokrivaju se teatarskim rezultatima i zahvaljujući tome proglašavaju stručnjacima, a zapravo nanose ogromnu štetu ideji forum teatra. Ali to valjda mora tako biti dok ne „porastemo“.