GDJE SMO SE TO POGUBILI?

Mjesec maj za mene je oduvijek bio mjesec pun emocija, radosti, uzbuđenja... Redali su se u tom mjesecu neki datumi koji su mi značili i znače mnogo, kao, prvi, četvrti, deveti, petnaesti, dvadesetpeti... Svi drugačiji, a svi urezani u moj život kao trajni biljezi. I onda, u najtežem vremenu moga života, ničim od mene izazvano, dužnost pomoćnika komandanta za moral u Komandi 4. Korpusa Armije RBiH primio sam 15. maja 1993. godine, samo šest dana od brutalnog napada Hrvatske vojske i Hrvatskog vijeća obrane na građane i vojnike odane svojoj domovini, Bosni i Hercegovini. Opet maj. Bilo je to vrijeme progona, ubistava, hapšenja, paljevina, odvođenja u logore, bilo je to vrijeme straha, nemoći, nedostatka materijalno-tehničkih sredstava, hrane, vode, ali i vrijeme prkosa, ponosa i nadljudske hrabrosti i žrtve svih za sve. A sve je počelo, koje li ironije, 9. maja, na sam Dan pobjede nad fašizmom u Drugom svjetskom ratu, a mi smo 48 godina kasnije gledali fašizmu, u naj...