Postovi

Razmišljam: Da li je do mene ili do njih

Slika
  Čitam sramne izjave nekih ambasadora Bosne i Hercegovine o vlastitoj državi i nisam nimalo iznenađen. Zapravo bio bih iznenađen da su te izjave u duhu njihovog mandata i zastupanja interesa zemlje koju predstavljaju. Naime, način njihovog izbora i diplomatske kompetencije mi za ovakav stav daju pravo. Ali ne želim se ovim tekstom baviti nekompetentnim ljudima u državnoj službi. Nisu jedini. Oni su samo povod za neka druga razmišljanja koju su u direktnoj uzročno posljedničnoj vezi. Sve to me navelo da se danas intenzivno sjećam 11. septembra 2001. godine. Povod nije sam taj dan, nego jedna fotografija, koju sam bio zagubio, snimljena u Njemačkoj nekoliko godina poslije terorističkih napada izvršenih na taj dan. U suštini ni fotografija nije posebno važna, ali me podsjetila na neprijatnosti koje sam doživio na aerodromu u Frankfurtu po slijetanju, a u direktnoj su vezi sa 11. septembrom 2001. godine. Podsjetimo se, „ teroristički napadi 11. septembra 2001.  godine bili su niz koor

JEDINSTVO MITSKIH RAZMJERA

Slika
Uz obilježavanje godišnjice formiranja Armije RBiH redovno se poveća broj napada na ulogu te iste Armije u Odbrambeno-oslobodilačkom ratu. Krenu nazivi takozvana, redaju se brojni izmišljeni zločini, vrijeđa se komandni kadar i pokušava napraviti potpuna zamjena uloga oružanih sila, koje su napadale, komadale i pokušavale podijeliti Bosnu i Hercegovinu i golorukog naroda koji je braneći sebe, svoje porodice i domovinu, stvarao i stvorio vojsku koja ga je zaštitila i odbranila opstojnost države. U dane tih napada, ali i dane našeg ponosa, sjetio sam se jednog septembarskog dana, u predvečerje, kada sam kroz tunel ušao 1993. godine u opkoljeno Sarajevo. Išao sam na moje prvo referisanje u Upravu za moral Štaba Vrhovne komande. Trebao sam se javiti brigadiru Ivanu Brigiću, načelniku Uprave. Sjećam se da sam išao sa određenom dozom straha, ali i ponosa. Straha jer sve što smo radili radili smo bez bilo kakvih uputstava i po vlastitom osjećanju, ali i ponosan jer imali smo rezultate. Kad sa

NE, TO NISU HULIGANI !

Slika
Zanimljivo, u subotu 14. aprila navršila su se 22 mjeseca od terorističkog čina koji su neofašisti izvršili na Partizansko spomen groblje u Mostaru - Nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine.  Policija, uobičajeno, i dalje šuti ili bolje reći ne djeluje. Istraga je i dalje u toku, kažu. Tužilaštvo, kako smo več odavno navikli, i dalje, takođe, šuti. Vlast, naravno, šuti i daje lažna obećanja ili optužuje za sve one koji se drznu pomenuti Partizansko spomen groblje i njegovo rušenje, a u međuvremenu se Nacionalni spomenik BiH i od nebrige urušava. Još je zanimljivije da se, baš u subotu, 22 mjeseca nakon terorizma na Partizanskom spomen groblju desio, iz ove vizure posmatrano, zanimljiv događaj nakon utakmice Zrinjski-Velež. Ako u taj kontekst stavimo nedavni napad na mlade fudbalere "Iskre" iz Stoca, ali i brojne druge slične napade članova tzv. navijačkih grupa, onda to uistinu nisu ispadi huligana, kako nas se godinama želi uvjeriti. Jeste to i huliganstvo, ali sam

IDEJU ANTIFAŠIZMA SAČUVALI SU „MALI“ LJUDI

Slika
  U subotu, 6. aprila Sarajevo je obilježilo Dan Sarajeva. Istog dana udruženja antifašista obilježila su Dan oslobođenja Sarajeva od fašizma u Drugom svjetskom ratu. Vlasti u Sarajevu govorile su, uglavnom, o početku opsade, a antifašisti o slobodi koja je došla tog aprilskog dana 1945. godine u Sarajevo nakon četiri krvave ratne godine. I na jednim i na drugim skupovima se pjevalo. Sve je to izgledalo slavljenički. Zapravo čisti je mazohizam, koji smo prihvatili kao pravilo ponašanja, slaviti, a ne komemorirati početak patnje, naspram slobode, koju smo gotovo zaboravili, a slobodu se treba i mora slaviti. I u tom političkom bućkurišu više nikom nije jasno zbog čega je 6. april Dan Sarajeva. Obrazloženja koja daju političari su toliko nemušta da je bolje da šute. Ali nije Sarajevo jedinstveno u tome. Pa i cijela Evropa se odrekla Dana pobjede nad fašizmom u Drugom svjetskom ratu i 9. maj proglasila Danom Evrope. A mi volimo misliti tuđom glavom i tu smo gdje smo. Poslije svega

ONI SU JAKI KOLIKO SMO MI TIHI

Slika
Zanimljivo je da, kako jača, organizaciono i programski, antifašistički pokret u Bosni i Hercegovini, gotovo istom progresijom rastu i napadi, omalovažavanja i osporavanja, te različiti oblici ataka na kompoletno antifašističko naslijeđe i revidiranje historije i historijskih činjenica. Ciljevi su vrlo jasni. Mnogi ih više i ne kriju, a sve po tim planovima trebalo bi rezultirati nestankom Bosne i Hercegovine u njenim historijskim granicama. Da bi ova teza bila do kraja razumljiva iznijeću nekoliko primjera, ali i stavova Saveza antifašista i boraca NOR-a u BiH, kao krovnog saveza antifašističkog pokreta Bosne i Hercegovine, o sve bezobzirnijem osporavanju antifašizma koji baštine narodi Bosne i Hercegovine. Vratimo se unazad nekoliko mjeseci. Dana 12. novembra 2023. godine na svom tviter nalogu Milorad Dodik, predsjednuk Republike Srpske, a zapravo vojvoda u pokušaju, predsjednik sa ukradenim mandatom, uistinu uplašeni, zbunjeni, narcisoidni čovjek primitivnog ponašanja, o čemu sv