Sead Đulić

    Bio sam u Fojnici na banjskoj rehabilitaciji. Imao sam sreće kod pravljenja rasporeda terapija. Sve terapije završavao sam oko 11,30 sati i ostatak dana mi je bio na raspolaganju za šetnje, posjete prijateljima ili jednostavno za odmor. Danas sam zbog te činjenice odlučio poslije ručka lagano krenuti za Mostar. Naime, sutra je Dan Armije RBiH, a pristao sam govoriti na svečanoj akademiji. Bilo mi je to prihvatljivije nego da sutra u jednom danu vozim u oba pravca. Ručao sam ranije i lagano krenuo put Mostara. Sunce mi smeta, nisko je i direktno sija u oči. Ni naočale ne pomažu. Vozim baš sporo, a misli lutaju. Bio sam iznenađen kad na Bradini ugledah naplatne kućice. Silazim sa auto puta i kao da puzim prema Konjicu. Sam sebe zatekoh u mislima. Vratih se u godine momkovanja i lude zaljubljenosti. Konjic je te 1976, godine igrao važnu ulogu u mom životu. Naime, ona, Slavica, studirala je muziku u Sarajevu i zbog povoljnog rasporeda mogla je četvrtkom oko 18,00 sati ub...

Na dan sam napustio boravak u „Reumalu“ u Fojnici gdje sam na redovnom banjskom oporavku. Išao sam u Mostar na obilježavanje godišnjice formiranja Armije RBiH. Govorio sam na skupu u Mostaru i Jablanici. Govorio sam o herojskom čudu otpora i kultu pobjednika. No, to nije tema ovog zapisa. Kasno uveče sam došao iz Mostara i Jablanice. Rano sam, sutra dan, morao ustati zbog terapije. Malo sam prespao i naglo ustao. Izgubio sam svijest i pao. Dobro sam se udario u lakat i glavu. Nekako sam dopuzao do kreveta. Medicinsko osoblje mi je savjetovalo da ovaj dan ostanem u krevetu. Poslušao sam. Više sam u bunilu nego budan. Glava me boli, na lakat se ne mogu osloniti, suze od silnog bola same teku. Uznemiren sam jer u posljednje vrijeme više puta sam pao i svaki put padovi su prouzročili velike bolove. Na sreću nije bilo lomova, ali razmišljam šta bi bilo da se to desilo, da sam polomio nogu ili možda kuk. Da li bi to značilo da mi predstoje kolica i život i kretanje na drugi način. Ta misao...