ETO, TO SE DOGODILO, PREDSJEDNIČE

Kaže juče na svečanosti upriličenoj u povodu 30 godina od formiranja Hrvatskog vijeća obrane u Mostaru, predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović, slijedeće:

„Mi želimo Bosnu i Hercegovinu čitavu, cijelu i u EU. Tek tada ona može postati građanska država, do tada je ona BiH uređena Daytonskim sporazumom. Nastala je na krvi hrvatskih vojnika, ne na razornoj moći američkih raketa. Što se pobogu dogodilo da nas smatrate neprijateljima?“

Ovo obraćanje predsjednika Milanovića u Mostaru podsjetilo me na jedan prastari vic koji glasi: „Uhvatila žena muža u očiglednoj prevari, a on na sve kaže: Je li ti vjeruješ meni ili svojim očima?“

Pita predsjednik Milanović nas koji smo u Mostaru proveli sve ratne godine, a i ove poratne „Što se pobogu dogodilo..?“.

Pa gospodine Milanoviću dogodilo se puno toga što si prešutio i kontinuirano prešućuješ glumeći poglavnika ovog vremena.

Pošto si zaboravan, podsjetiću te na neke lične razloge, zbog kojih ti ne vjerujem ni kad darove nosiš, a ne nosiš ih.

Pa pođimo redom sa pitanjima:

-       Zašto su se prvi uniformisani hrvatski vojnici u Mostaru sami ponosno nazivali ustašama, pozdravljali sa „ZA DOM SPREMNI“ i mnogi nosili na vidnim mjestima oznaku „U“?

-       Zašto su ti, koje odlikujete, naredili da građani Mostara, Srbi, moraju pismeno izraziti lojalnost Herceg Bosni?

-       Znate li kako su završili oni koji su ostali u gradu a nisu željeli to potpisati?

-       Znate li da je te 1992. godine život Srbina u Mostaru bio bez ikakve vrijednosti?

-       Znate li za svakodnevna iživljavanja, silovanja, ubistva, zatvaranja, otimačinu imovine, odvođenja na prisilne razmjene i slično?

-       Znate li da su proglasi i druga saopštenja te 1992. godine bili identični sa onima iz 1941. godine uz razliku datuma i potpisa?

-       Znate li da smo tada mislili da je uskrsla Nezavisna država Hrvatska?

-       Znate li za proglas HVO-a od 9. maja 1993. godine kada je naređeno da svi Muslimani svoje kuće i stanove obilježe bijelim čaršafima?

-       Znate li da je 9. maja 1993. godine Gradski stadion bio sabirni centar za pokupljene, snene, Muslimane, njih hiljade?

-       Jeste li čuli za Heliodrom, Dretelj, Vojno  ili možda podrume Mašinskog fakulteta?

-       Jeste li kada pogledali čitulje u „Slobodnoj Dalmaciji“ iz tog perioda, jer ste se u vrlo kratkom periodu mogli uvjeriti koliko je mladića iz Hrvatske, tadašnji predsjednik, poslao u smrt, u borbama za „hrvatski“ Mostar?

-       Je li znate da su logoraši iz Heliodroma bili sretni da ih na razne robovske poslove uzmu vojnici Hrvatske vojske umjesto onih iz HVO-a, jer su imali više poštovanja prema zatvorenima?

-       Je li znate da su ovdje ratovale gardijske brigade Hrvatske vojske?

-       Je li znate da je HVO otimao ogromne količine humanitarne pomoći upućene okruženom stanovništvu u Istočnom Mostaru?

-       Je li znate da i u poratnom periodu biti neHrvat u Mostaru znači da nećete imati sva prava na način kako vam ih Ustav i zakoni propisuju?

-       Jeste li kada pogledali popise stanovništva u Mostaru otkako se oni provode?

-       Je li znate da je brojčana prevlast Hrvata u Mostaru ostvarena progonom, ubistvima, logorima i sličnim metodama 1992. i 1993. godine?

-       Je li znate da je upravo na tome zasnovana teza o hrvatskom stolnom gradu?

-       Je li znate da puno, puno nas i danas politiku HDZ BiH doživljava kao nastavak Pavelićeve politike?

-       Da li znate da se ovdje vrlo ozbiljno kaže: Dabogda ja bio neravnopravan kao hrvati u Mostaru?

-       Zašto i danas imamo osjećaj da živimo u NDH?

Ako ne želite tražiti odgovore na ova pitanja, prošetajte sami gradom, svratite u par gradskih kafana, park i slično. Građani, oni obični, u cijelom gradu reći će istinu, a ona je puno drugačija od „istine“ koju godinama serviraju oni koji sve te godine za vlastiti interes pljačkaju i Republiku Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu.

A da, da ne zaboravim, pripadnici HVO u Bosni i Hercegovini kažu da su učestvovali u domovinskom ratu. Sa tim neću polemizirati ali bih volio da mi kažu o kojoj domovini govore, jer zapovjednike im je postavljao predsjednik Republike Hrvatske, u važnim prigodama intonirana im je samo himna Republike Hrvatske, a i ustroj i obilježja su preuzeta iz iste države, tako da zaključujem da kad govore o domovinskom ratu podrazumjevaju Hrvatsku. Kažete da ste odbranili BiH i da je ne bi bilo da nije bilo HVO. Ako to jeste tako, zašto je taj HVO spalio moju porodičnu kuću, zašto mi je opljačkao stan, zašto mi je majku i brata držao u logoru, zašto mi je više rođaka usmrtio u logoru, zašto, zašto, zašto..?

Ja znam da sam branio i grad i državu, te uzvraćao na napade. Kako sam onda bio meta tih vaših osloboditelja?

I na kraju, da ste došli kao prijatelj i državnik, došli biste sa sebi ravnim predstavnikom BiH. Da uvažavate državu BiH u Mostaru bi posjetili Mostar, a ne svojim prisustvom doprinosili daljnjem unošenju nemira u ovaj danas nesretni grad. Nesretan je jer oni koji vas dovode na ovaj način u grad žele na silu promijeniti njegov stoljetni identitet. Smiješno je to taman toliko koliko i nastojanje da se ljude u zapadnoj Hercegovini uvjeri da je klapsko pjevanje, a ne ganga, njihovo tradicijsko pjevanje.

Evo, to, i mnogo što drugo, se dogodilo Zorane Milanoviću. A što se tiče mržnje, nema je, što se tiče neprijateljstva, nema ga. Ima mnogo razočarenja, jer ima li išta gore do izdaje prijatelja.

Ono što me hrabri je činjenica da jako puno mladih ljudi tebe i tebi slične sa svih strana doživljava kao klaune i pajace. Bude se ubrzano i ustaju, a kad ustanu otići ćete svi u zaborav, kao što ste iz njega došli.

Ima jedan kratak vic: „Pita Bosanac Hrvata: Znaš li zašto je Mujo ubio Hasu? Ovaj odgovara: Ne, zašto? Kaže Bosanac: Zato što je pričao stare viceve.“

Predsjedniče, pričaš stare viceve, jer ovo sve što pričaš zvuči kao vic, čuvaj se.